Prvu godinu računarstva završio je s prosjekom 4,46, a sada želi biti još bolji.
Ivano Mlinac, student druge godine Veleučilišta u Bjelovaru, svojim rezultatima pokazuje da upornost, rad i prava podrška mogu otvoriti put do ciljeva, čak i kada je za njih potrebno svladati dodatne prepreke.
Iza odličnih ocjena stoje trud, disciplina i spremnost na učenje, ali i ljudi koji vjeruju u njega.
Jedna od najvažnijih osoba na tom putu njegova je majka Vlatka, koja mu je ujedno i osobna asistentica.
Ivanovu priču predstavilo je Veleučilište u Bjelovaru, ističući studenta koji svojim primjerom pokazuje koliko je važno svakome pružiti priliku da razvije svoje sposobnosti.
Iz gimnazije na računarstvo – i do prosjeka 4,46
Ivano je Veleučilište u Bjelovaru odabrao na preporuku poznanika koji je ondje već studirao.
Danas je zadovoljan svojim izborom, a posebno ističe stručnost, pristupačnost i susretljivost nastavnika.
Budući da je završio gimnaziju, na početku studija morao je uložiti dodatni napor kako bi usvojio potrebna tehnička znanja. Ipak, uspješno je svladao početne izazove i prvu godinu završio s prosječnom ocjenom 4,46.
Od ove akademske godine živi i u studentskom domu, čijim je uvjetima smještaja zadovoljan, a kada nije na predavanjima ili uz knjigu, rado svrati na kavu na bjelovarski Korzo.
Majka Vlatka njegova je najveća podrška
Na Ivanovu studentskom putu posebno mjesto ima njegova majka Vlatka, koja mu kao osobna asistentica pomaže u praćenju nastave i svakodnevnim situacijama.
Na Veleučilištu su se pritom i našalili kako je mama Vlatka na predavanjima češće nego neki studenti.
Iza te simpatične opaske krije se važna uloga podrške koju Ivano ima tijekom studiranja. Uz vlastiti trud i pomoć majke, lakše se nosi sa svakodnevnim izazovima te se može usredotočiti na ono zbog čega je ondje – učenje i ostvarivanje svojih ciljeva.
”Osobe s invaliditetom mogu jednako pridonositi”
Ivano smatra da osobe s invaliditetom mogu jednako pridonositi kao i svi drugi, iako im je ponekad potrebno nešto više vremena i strpljenja.
Zato posebno cijeni što na Veleučilištu osjeća da se njegov trud prepoznaje, a rezultati cijene. Podrška nastavnika i ostalih zaposlenika važan mu je dio studentskog iskustva.
Njegova priča ujedno podsjeća da je za ravnopravno obrazovanje važno stvoriti okruženje u kojem studenti mogu razvijati svoje sposobnosti, bez obzira na prepreke s kojima se susreću.
Sljedeći cilj: prosjek od najmanje 4,5
Na kraju razgovora Ivano je Veleučilište u Bjelovaru preporučio svima koji razmišljaju o studiju računarstva.
Zaposlenicima i upravi poručio je da nastave njegovati atmosferu u kojoj se svatko osjeća prihvaćeno, podržano i potaknuto da ostvari svoj potencijal.
A za sebe je već postavio novi cilj – drugu godinu želi završiti s prosjekom od najmanje 4,5.
Sudeći prema rezultatu iz prve godine, Ivano je na dobrom putu.
Njegova priča nije samo priča o ocjenama. To je priča o mladom čovjeku koji radi na ostvarenju svojih ambicija, o majci koja mu je velika podrška i o važnosti okruženja u kojem se trud prepoznaje.
Ivano, samo jako! (ika)
