Zagreb : Leykam international, 2024.
Tekstovi u ovoj knjizi nešto su poput desetogodišnjeg dnevnika čitanja novije hrvatske proze. Govore dvostrukim jezikom: jezikom struke i stručne literature, ali i jezikom doživljaja književnog djela, jezikom emocija i dojma… baš onako kako je to prije stotinu godina zagovarao Antun Barac. Zato su spoj stručnog/znanstvenog diskursa i „obične“ govorne fraze, umnogome usvajaju ekspresivnu moć neposrednog dojma, ironije i dosjetke koje onda zaokružuju u kratkim ogledima punima kritičke i analitičke napetosti. Izbor pripovjednih tekstova (romana, zbirki priča) u knjizi je, dakako, subjektivan, ali je zato njihova interpretacija pokušala biti što uvjerljivija i objektivnija, onoliko koliko su objektivnost i sumjerljivost rezultata moguće u opisu književnog djela. Ovakva kakva jest, s kraćim i duljim analitičkim sastavcima, ova knjiga korisna je predradnja za sintetski rad u doglednoj budućnosti, za onoga koji će nastaviti u srodnom, sličnom ili posve drukčijem teoretskom i metodološkom slogu. (pripremila Ines Bobinac)
