Foto: Ilustracija

Mirjana M., srednjovječna majka troje djece iz Bjelovara, tužila je svog bivšeg poslodavca nakon što je u njegovim trgovinama u dva navrata preživjela razbojništvo.

Protiv poslodavca je podnijela tužbu za naknadu štete, prvenstveno zbog pretrpljenih strahova, ali i zato jer joj spomenuti nakon događaja ni na koji način nije pomogao. Bivši poslodavac mora joj isplatiti 16 tisuća kuna s kamatom unazad dvije godine, odnosno od dana kada je podnijela tužbu i platiti nešto više od osam tisuća kuna sudskih troškova, stoji u nepravomoćnoj presudi Općinskog suda u Bjelovaru.

Uperio joj pištolj u čelo

Trgovkinja Mirjana prvi put je pljačku doživjela u veljači 2013. godine kada je radila u trgovini na križanju Ulice Matice hrvatske i Šenoine ulice u Bjelovaru. Nepoznata osoba uletila je u trgovinu, stavila joj je nož pod vrat i tražila dnevni utržak. To je za Mirjanu bio strahovit šok. Nakon toga je završila na bolovanju radi pretrpljenog straha i stresa, a kako je ispričala na sudu, ubrzo se vratila na posao jer ima troje djece i jedina je radila u obitelji.

Drugu pljačku doživjela je 5. veljače 2016. godine u prodavaonici istog poslodavaca u Mihanovićevoj ulici. Nepoznata muška osoba ondje je repetirala pištolj i cijev uperila njoj u glavu te tražila krupne novčanice. U strahu je predala novac.

Oba navrata u trgovini je u smjeni radila sama.

” Očekivala sam da će me poslodavac zaštititi”

Nesretnu trgovkinju druga pljačka je dotukla.

Nakon nje je opet završila na bolovanju zbog strahovitog stresa koji je doživjela, a nakon što je poslodavac prešutno odbio njen zahtjev za mirnim rješenjem spora na temelju medicinske dokumentacije koju mu je dostavila, odlučila ga je tužiti.

-Ni na koji način nisam bila zaštićena od strane poslodavca, jer je poslodavac inzistirao da radim u smjenama sama. Krhke sam građe i osjećala sam strah kad radim sama, zbog čega sam promijenila posao. Očekivala sam da će me poslodavac zaštititi od ovakvih događaja, međutim to se nije dogodilo. Rad u trgovini je trebao biti organiziran na način da radi više ljudi u isto vrijeme radi sigurnosti, a dućan treba povezan s policijom preko alarma. Nakon prvog događaja poslodavac nije ništa poduzeo kako bi se povećala sigurnost radnika, već je samo savjetovao da u slučaju razbojništva predamo utržak–stoji u tužbi trgovkinje Mirjane.

Stres i sredstva za smirenje

Također, Mirjana u tužbi navodi i da je očekivala da će nakon prve pljačke u veljači 2013. godine njen poslodavac uzeti u obzir tu činjenicu ili ju staviti na posao gdje će imati veći osjećaj sigurnosti. No, umjesto toga tvrdi da je doživjela niz neugodnosti od strane svojih neposredno nadređenih.

Tri godine kasnije, točnije 5. veljače 2016. godine, preživjela je još jednu pljačku.

-Kada mi je počinitelj uperio pištolj u glavu, bojala sam se za život. Strah je bio intenzivniji jer sam i ranije pretrpjela razbojništvo na poslu. Bilo mi je nelagodno raditi sama u smjenama, no radila sam jer je na tome inzistirao tuženik, a takve uvjete rada sam morala prihvatiti zbog svoje loše financijske situacije. Iako smatram da me poslodavac mogao premjestiti na rad u trgovini gdje se radi samo u jednoj smjeni ili u trgovini gdje ima više djelatnika. Tim više jer je poslodavcu bila dobro poznata ta situacija. Uslijed pretrpljenog straha nisam mogla normalno funkcionirati. Prvih mjesec dana nisam izlazila iz obiteljske kuće, bila sam bezvoljna i uplašena, a naknadno sam saznala da osoba koja mi je uperila pištolj u glavu živi u susjednom mjestu–stoji u Mirjaninoj tužbi.

U njoj je, između ostalog, istaknula kako ju za vrijeme bolovanja nitko od djelatnika tuženika nije posjetio niti se raspitivao oko njenog zdravlja, a niti joj ponudio bilo kakovu pomoć te je radi cjelokupne situacije pila sredstva za smirenje.

Poslodavac na razbojništva ”nema nikakav utjecaj”

Njezin poslodavac je u odgovoru na tužbu naveo kako ne vidi način da radnika zaštititi od kriminalne djelatnosti trećih osoba jer na to ”nema nikakav utjecaj”. Naveo je i kako je svima dao obaveznu uputu da u situacijama razbojništva udovolje zahtjevima i bez pružanja otpora predaju robi ili utržak.

-”Fizička zaštita u maloprodajnim trgovinama nije moguća, jer se ne radi u banci, mjenjačnici ili sličnoj djelatnosti gdje bi se zaštitnim staklima ili na neki drugi način to moglo, a opet opće poznato je da se banke pljačkaju i uz prisutnost zaštitara i da se kod takovih kriminalnih aktivnosti i zaštitari stradavaju”–stoji između ostalog u odgovoru na tužbu.

Trgovkinja ima i elemente PTSP–a

Općinski sud u Bjelovaru je prilikom odlučivanja u obzir uzeo nalaz i mišljenje medicinskog vještaka iz kojeg proizlazi da se tužiteljica nakon predmetnog štetnog događaja liječila kod psihijatra, da se prvotno razvila klinička slika akutne reakcije na stres, koja je prerasla u poremećaj prilagodbe. Na koncu su joj i utvrđeni elementi PTSP–a.

-Imajući u vidu prihvaćeni nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, sve okolnosti konkretnog slučaja, težinu povrede prava osobnosti, narušeno tjelesno i duševno zdravlje, tužiteljici je povrijeđeno pravo osobnosti koje se očituje kao pogoršanje tjelesnog i duševnog zdravlja tužiteljice, povrede izazvanih strahom i smanjenje životne aktivnosti pa osnovano tužiteljica zahtjeva neimovinsku štetu–stoji u zaključku Općinskog suda. (ika)

Comments

comments