Piše: Ivan Karačony (ivankaracony@gmail.com)
Tko bi rekao da je od početka korona krize prošlo više od godinu dana.
Kriza koju je stvorio neočekivani virus kojem smo nadjenuli, rekao bih, pomalo užasavajuću, a istovremeno lako pamtljivu kombinaciju brojki i slova (SARS-CoV-2), utjecala je na gotovo sve segmente naših života.
Ne samo da je stubokom promijenila naše svakodnevne navike i prisilila nas na stanje koje smo nazvali ”novim normalnim”, već je mnogima donijela ogromne gubitke, nezaposlenost i samoću.
Stigla i smrt
Nažalost, bolest COVID-19 sa sobom je donijela i smrt.
Prema aktualnim podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), od siječnja 2020. do danas u svijetu je s koronavirusom preminulo gotovo 3,1 milijuna ljudi.
Posljednji podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo pokazuju da je u Hrvatskoj u tom periodu preminulo 6784 osoba, dok je na području Bjelovarsko–bilogorske županije s koronavirusom umrlo njih 147 čime smo se, na sreću, smjestili u donji dio inače nezavidne ljestvice po broju zaraženih.
Sjećate li se uopće kako je sve krenulo?
Zanemarimo li svijet, koronavirus je u Hrvatsku stigao 25. veljače 2020. godine kada je prvi slučaj potvrđen u Zagrebu. Zaraza je otkrivena kod 26-godišnjaka koji je samo dva dana, od 19. do 21. veljače, boravio u Milanu. Nakon što se njegov test pokazao pozitivnim, hospitaliziran je u Sveučilišnoj bolnici za zarazne bolesti dr. Fran Mihaljević u Zagrebu.
Do 19. ožujka imali smo više od 100 slučajeva. U idućih 48 sati broj zaraženih duplicirao se na njih 200, da bi do 2. travnja u Hrvatskoj bilo zabilježeno više od 1000 slučajeva zaraze.
Na području Bjelovarsko-bilogorske županije prvi slučaj zaraze koronavirusom potvrđen je 22. ožujka 2020. godine, nakon što se žena iz Čazme pokazala pozitivnom na koronavirus. Njeno ponašanje istaknuto je kao primjer odgovornog ponašanja, jer je nakon povratka iz Turske dobrovoljno i bez posebnog rješenja s granice po povratku Lijepu našu s partnerom otišla u samoizolaciju.
No, tko bi se osim možda novinara i medicinskih djelatnika sjećao svih tih detalja…
Dobar dio imat će, primjerice, velik problem s tim što su ručali u utorak, a kamoli pamtiti ovakve i slične datume.
Kad smo već kod neuroloških simptoma, medicina nikako nije isključila mogućnost da COVID-19 ostavlja posljedice na središnji živčani sustav ili funkciju mozga. Mnogi pacijenti koji su preboljeli COVID požalili su se na probleme s pamćenjem i koncentracijom. No, koliku je štetu bolest učinila ljudskom mozgu, pokazat će tek neka buduća medicinska istraživanja.
Ipak, čini se da je situacija s koronavirusom najviše problema ostavila na ljudskoj psihi.
Karantena, samoizolacija, naprasni lockdown… Odjednom život pod nekim novim oblikom restriktivnih epidemioloških mjera.
Stres, depresija, bijes i frustracija
Ograničenja na koja do tada nismo navikli, a koja su se u najvećoj mjeri odnosila na zabranu socijalne interakcije, mnogima su uzrokovala ili pogoršala postojeće mentalne zdravstvene probleme. Javio se stres, anksioznost i depresija, bijes i frustracija radi promjena politike i ustaljenih protokola koji utječu na svakodnevni život praćen gubitkom osjećaja kontrole i bespomoćnosti da se išta promjeni po tom pitanju. Iscrpljenost, razdražljivost, loše raspoloženje, čak i učestala pojava indiferentnosti…
Popis negativnih reakcija na sve što smo, eto, svi zajedno proživjeli u nešto više od godinu dana poprilično je podugačak.
”Novo normalno”
Unatoč svim crnim vijestima o broju novozaraženih, krcatim odjelima intenzivne njege ili preminulima, mnogi su iz krize izvukli mnogo toga pozitivnog. Možda će nekome zvučati cinično, ali je zaista tako i za to postoji mnoštvo primjera.
Nekima je ”novo normalno” bila je prilika za neki novi početak, za neki rez u njihovom životu pa čak se ticala nemale životinje odluke kao što je promjena posla. A to im se isplatilo. Bilo da je riječ o većoj plaći i boljim uvjetima rada ili istoj ili manjoj plaći uz daleko više slobodnog vremena. Posve je svejedno.
Doduše, takvi su u manjini, no eto. Netko je ipak u krizi planirano ili, pak, potpuno instinktivno i nesvjesno odigrao na pravu kartu.
Gledali se preko nišana
Sjećate li se perioda u kojem smo se praktički bojali izaći iz kuće i kada je većina bila potpuno zaluđena brojem zaraženih i svakodnevnim vijestima o koroni?
Ono razdoblje kada smo bili u strahu od nepoznatog, s brojnim upitnicima iznad glave. Vrijeme kada smo izbjegavali svoje susjede, a druge kupce u trgovini gledali preko nišana ako su se samo svojom sjenom usudili nagnuti u naših metar i pol…
Upravo u to vrijeme postojali su ljudi koji su morali odlaziti na posao, posebice u privatnom sektoru, dok su neki su radili odgovorne poslove i cijelo vrijeme bili na udaru, na prvoj crti obrane od koronavirusa.
Kako je broj zaraženih rastao, a bolest sve uznapredovala, gradovi su organizirali svoje stožere, zasukali rukave i primili se posla. Tako je bilo i sa Stožerom civilne zaštite Grada Bjelovara koji je vodila zamjenica gradonačelnika Valna Bastijančić Erjavec.
Momci uskočili kao ’91
Okupila je vatrogasce, policiju, HGSS-ovce, Crveni križ, zdravstvene djelatnike te, naravno, pripadnike civilne zaštite koji su cijelo vrijeme volontirali, a pojavili su se u vidu branitelja, uglavnom članova bjelovarske Udruge branitelja liječenih od PTSP-a. Momci su, gotovo kao i ’91, skočili na noge i odlučno priskočili sugrađanima u pomoć. Mogli ste ih vidjeti na nekoliko punktova na gradskoj tržnici, ispred banaka i drugih ustanova gdje su kontrolirali pridržavaju li se svi mjera opreza, od građana do tvrtki, a tjedno su u prosjeku obilazili 60 objekata. Dečki su bili pravi operativci na terenu te, pokazalo se na koncu, od neprocjenjive pomoći načelnici Bastijančić Erjavec.
Posla je bilo na sve strane
Prema izvješću o aktivnostima gradskog Stožera, od 23. ožujka do 10. svibnja izdali su 6993 propusnice, dok je 1978 zahtjeva odbijeno. Telefon u gradskom Stožeru neprestano je zvonio, a načelnica je sa svojim suradnicima cijelo to vrijeme strpljivo odgovarala na stotine upita zabrinutih građana.
Sve u svemu, kada se podvuče crta pod rad aktualnog gradskog Stožera civilne zaštite, a uzme u obzir neočekivana situaciju s koronavirusom, Stožer je ipak sve dobro odradio.
No, spremnost je ipak mogla i morala biti bolja. Kao i mnogo puta od sada, upravo se civilna zaštita iznova pokazala izuzetno bitnim segmentom u nekoj krizi, a korona kriza nam je ponovno dokazala koliko je važno da stožeri civilne zaštite budu još više organiziraniji.
Međutim, na tome je potrebno raditi. Možda nije presudno, ali u unaprijeđenju tog segmenta trebao bi sudjelovati i Grad Bjelovar koji je u 2020. godini za rad (ili ustroj i edukaciju) civilne zaštite planirao izdvojiti 120 tisuća kuna.
Na kraju je do civilne zaštite stiglo tek 10 tisuća kuna.
