Piše: Damir Župan (damirzupansport@gmail.com)
KOJI JE BROJ NA DRESU NOSIO ŽELJKO JANDROKOVIĆ ZEC?
“Tko pita, ne skita” stara je poslovica koja znači da oni koji se raspituju, postavljaju pitanja i traže informacije, neće zalutati niti gubiti vrijeme. U ovom smislu, o kojem je riječ u daljnjem tekstu, ta bi se poslovica mogla preinačiti na “Tko pita, ne griješ”.
U inače sjajnoj muzejskoj postavi povodom 70. obljetnice osnutka Omladinskog rukometnog kluba Partizan, današnjeg RK Bjelovara, za koju svi učesnici, od vrijednih ljudi Gradskog muzeja, obitelj bivših i sadašnjih igrača, RK Bjelovara i zaposlenika grada Bjelovara, zaslužuju sve čestitke, provukla se jedna mala pogreška, koja zbog povijesti mora biti ispravljena.
Na panou proslavljenog rukometaša Željka Jandrokovića Zeca, o kojem nema potrebe trošiti, u komentaru između ostaloga piše kako je legendarni Zec “bio vlasnik noćnog “kluba 7″, simbolično nazvanog prema broju koji je na dresu nosio tijekom karijere”.
Naime, svi koji godinama prate rukomet znaju kako je broj “sedam” na leđima tokom svoje rukometne karijere nosio Hrvoje Horvat Cveba, dok je Željko Jandroković Zec na dresu nosio broj “šest”. Isto tako, zbog povijesti i za sve one koje to zanima, legendarni noćni klub, koji je u stvari bio restoran, kafić i disco klub, naziv “Club 7” dobio je po kućnom broju na kojem se nalazio.
Zbog povijesti, ali i zbog budućnosti, treba znati kako je Albin Vidović imao nadimak Lun, kako je Vladimir Smiljanić bio Babura, dok je Miroslav Pribanić poznatiji po nadimku Raban nego po svom imenu. Treba znati tko je bio Lun ( kralj ponoć u onda popularnom stripu), ali i treba znati kako je Pribanić dobio nadimak Raban. Pitajte, ne griješite!
Međutim, na ovakve stvari bjelovarski sport je već nekako naviknut jer tokom godina sakupilo se puno sličnih, ali i ozbiljnih pogrešaka. Jedna od njih napravljena je na starom Gradskom stadionu i to u vrijeme bivše države kad ondašnji političari, koji su sve znali, nisu htjeli slušati Zvonimira Ivekovića, inače atletske legende i pobjednika Hanžekovićevog memorijala. Naime, prilikom izgradnje atletske staze ondašnji glavati političar, koji je inače bio oslobođen tjelesnog odgoja, bazenčić s vodom za stiplčez utrku na 3.000 metara postavio je na južnoj strani staze umjesto na sjevernoj, po čemu je bjelovarska atletska staza jedinstvena u svijetu.
Takvih i sličnih pogrešaka do kojih je došlo zbog prevelike pameti ili zbog ega u bjelovarskom sportu ima još. Na primjer, “Burkova dvorana”, sportska dvorana Prve osnovne škole, niža je za dva reda cigli tako da nema uvjete za prvoligašku odbojku, gradski bazen je nešto malo kraći i na njemu se ne mogu provoditi službena plivačka natjecanja, a i novi Gradski stadion ima ozbiljnih problema s drenažom što isto tako pripada rubrici “Tko pita, ne griješ”.
Takvih problema, za sada, nema jedino Sokolana koja zrači ljepotom, koja je svakako najljepša zgrada u Bjelovaru. Međutim, nemojmo Sokolanu opteretiti sportskim aktivnostima jer će se i u njoj naći neke od pomalo smiješnih nepravilnosti.
