Policija je objavila detalje prometne nesreće koja se dogodila u bjelovarskom naselju Male Sredice, u srijedu oko 23.25 sati.
Tada je prometnu nesreću skrivio 61-godišnji vozač koji je upravljao osobnim auto bjelovarskih registracija, pod utjecajem alkohola od 1,52 promila u organizmu.
Otkinuo retrovizor i nastavio vožnju
Spomenuti je svojim autom prilikom mimoilaženja s autom bjelovarskih registracija kojim je upravljala 23-godišnjakinja, otkinuo retrovizor s njenog auta.
Nakon nesreće 61-godišnjak je nastavio vožnju bez razmjene podataka, odnosno bez ispunjavanja europskog izvješća.
Kako neslužbeno doznajemo, mlada vozačica je nakon udarca okrenula auto i krenula slijediti auto kojim je upravljao 61-godišnjak.
Usput je mobitelom javila jednoj muškoj osobi što se dogodilo, a on ga je zaustavio u Gudovcu, a potom su čekali dolazak policije.
Zadržan do otriježnjenja
– Vozaču je privremeno oduzeta vozačka dozvola uz izrečenu mjeru opreza u trajanju od osam dana. On je priveden u službene prostorije policije, gdje je zadržan u posebnoj prostoriji do otrježnjenja, a protiv njega slijedi optužni prijedlog zbog počinjenih prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
Građani ne mogu uhititi, ali mogu spriječiti bijeg
Gotovo pa da ovaj slučaj ulazi u sferu ”građanskog uhićenja”.
Međutim, u Hrvatskoj instrument ”građanskog uhićenja” ne postoji, a sama fraza nas sve može posjetiti na neke scene iz američkih filmova.
Drugim riječima, građani ne mogu formalno sami obaviti uhićenje, no prema slovu zakona svatko smije spriječiti bijeg osobe zatečene u izvršenju kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti.
Drugi detalji propisom nisu regulirani, a nisu niti predviđene posebne ovlasti kojima bi građanin u stvarnom slučaju mogao tako nešto izvesti.
U praksi se radi o usmenom zadržavanju, ali i o zadržavanju uz uporabu tjelesne snage.
S druge strane, građani smiju činiti sve ono što im nije zabranjeno. Nije zabranjeno zadržati počinitelja i drugog kaznenog djela (koje se progoni po prijedlogu ili privatnoj tužbi) ili prekršaja, a u praksi je to i puno češće (zadržavanje osoba koje čine sitne krađe u trgovinama, prosjake, vandale i sl.), što se radi usmeno, zaključavanjem prostorija/prostora, ali nekad i uz uporabu tjelesne snage.
U oba slučaja, pazite sad ovo, zadržani počinitelj ima pravo tužiti onog tko ga je zadržao.
Slučaj tada dolazi pred sud, koji potom procjenjuje razmjernost počinjenog djela.
U praksi se pritom razmatra je li veći problem bio bijeg počinitelja ili njegovo zadržavanje — čak i ako je ono uključivalo uporabu sile i nanošenje ozljeda.
Poznata mi je hrpa slučajeva kada su žrtve, oštećenici ili svjedoci zadržavali počinitelje i niti jedan slučaj nije završio tužbom (osim teških tjelesnih ozljeda). (ika)
