Malo je onih koji danas zastanu pred starim stvarima i u njima vide vrijednost, a još je manje onih koji znaju kako im vratiti život.
U vremenu brze kupnje i još bržeg odbacivanja, restauracija je postala rijetka vještina – gotovo zaboravljena umjetnost.
Upravo takvu priču donosi Bjelovarčanin Dario Matičec, čovjek koji svojim rukama i strpljenjem vraća prošlost u sadašnjost, a njegov posljednji projekt nije samo tehnički zahvat, već emotivno putovanje – restauracija stare ”specijalke” proizvođača UNIS iz Sarajeva.
Bicikl iz tavana – i iz djetinjstva
Na tavanu stare kuće, pod slojevima prašine i uspomena, bicikl je bio zaboravljen 30 godina.
Hrđa je nagrizla krom, gume su se raspale, lanac je zahrđao – sve je upućivalo na to da je priča završena.
Ali na sreću – nije.
“Nisam to radio samo rukama – radio sam srcem”
– Odlučio sam da ovaj prekrasan bicikl star gotovo 50 godina ne smije završiti u prašini. Skinuo sam ga s tavana i započeo dug i zahtjevan proces obnove. Hrđa je uklonjena, dijelovi su restaurirani ili zamijenjeni, nanesena je nova boja, izrađene su naljepnice po uzoru na originalne jer ih više nije moguće nabaviti. Radilo se mjesecima. Od listopada do ovih dana. Utrošeno je oko 50 radnih sati, a dijelovi su koštali oko 200 eura. Nije mi žao, naradiš se, ali vrijedi – kazao je Matičec.
Posebnu pažnju, kaže, posvetio je detaljima.
– Gotovo sve je originalno – mjenjač, srednja glava, svjetlo, dinamo, vilice… Sajle i kočione pakne nisu, kao ni pumpa. Zvonce također nije bilo originalno, ali morao sam ga staviti – jednostavno pripada toj priči – pojasnio je.
Najveći izazov bili su mu kotači.
– Kotači su bilo toliko uništeni da ih nije bilo moguće spasiti. Pokušavao sam ih obnoviti 10 sati, ali nije išlo, pa sam morao nabaviti druge – rekao nam je.
Tragovi vremena koji pričaju priču
Iako je bicikl u potpunosti obnovljen, Matičec svjesno nije išao za savršenstvom.
– Na svakom kromiranom dijelu vide se tragovi godina. Mogao sam sve dati ponovno kromirati, ali to ne bi bilo to. Izgubilo bi se ono nešto – kazao je.
Upravo ti tragovi – sitne ogrebotine, patina vremena – čine ovaj bicikl posebnim. Oni svjedoče o životu koji je već proživio.
– Čak je i prednje svjetlo bilo u boji, pa sam ga ofarbao da ne odudara. Bili su bijeli bužiri kočnica i mjenjača, pa sam takve i nabavio. Sve sam rastavio i ponovno složio – rekao je.
Povratak jednog dijela života
Danas, nakon tri desetljeća zaborava, bicikl je ponovo zasjao starim sjajem.
Iako je ovo priča o restauraciji jednog bicikla, ujedno nam je i podsjetnik da neke stvari ne vrijedi zamijeniti novima jer sadrže uspomene koje se ne mogu kupiti.
A zahvaljujući ljudima poput Darija Matičeca, te uspomene ne nestaju, već dobiju novu priliku. (ika)
