Nenad Nekvapil, predsjednik Gradske organizacije SDP-a, podijelio je na svom Facebook profilu fotografiju iz mladih dana — trenutak uhvaćen negdje davne 1970. godine.
Iznad fotografije napisao je: “Kad sam bio mlađan lovac ja… 1970.” – jednostavna rečenica koja odmah priziva sjećanja na neka prošla, ljepša vremena.
Ispod objave brzo su se počeli nizati topli komentari prijatelja.
“U kadru je sve što treba: kokoš, Fićo, kapa lovačka, ćuko, obleka…” – duhovito je primijetio jedan prijatelj, na što je Nekvapil uz osmijeh odgovorio:
“I u pozadini Gabi Novak pjeva ‘Pamtim samo sretne dane’…”
Uistinu, ova fotografija ne prikazuje samo dijete i psa — ona nosi čitav jedan svijet.
Svijet u kojem su dani mirisali na zemlju, djetinjstvo je bilo bezbrižno, a sreća jednostavna. Podsjetnik na vrijeme kad su male stvari bile dovoljno velike da odmah ispune srce.
Djetinjstvo, mladost, miris starih dvorišta, veselje bez mobitela i interneta… Sjećanje na bezbrižnost koju danas često pokušavamo pronaći u sitnicama.
To je ona vrsta slike koja ne treba mnogo riječi. Samo pogled — i srce zna.
