Piše: Damir Župan (damirzupansport@gmail.com)
JUŽNJAČKA UTJEHA PROSLAVILA 30 GODINA POSTOJANJA
Iza naziva SAUTHERN COMFORT, američkog viskija koji su svojoj boci krije arome New Orleansa, krije se i naziv JUŽNJAČKA UTJEHA. To nekada popularno piće osim svoje opuštajući arome ”krivo” je i za jednu prekrasnu društveno sportsku priču, koja traje već punih 30 godina i kojoj se još ne nazire kraj.
Da, bjelovarska malonogometna momčad ”Južnjačka utjeha” u društvu više od 60 svojih igrača, simpatizera i sponzora, proslavila je svoj 30. rođendan.
Neispričana priča o ”Južnjačkoj utjesi”, bjelovarskoj malonogometnoj momčadi koja je osnovana na temeljima juga, Bosne i Hercegovine i Dalmacije, jedna je od najiskrenijih i emotivno najmoćnijih bjelovarskih priča.
Početak Južnjačke utjehe vezan je za Zagreb, za druženja u studentskim danima uz Sauthern Comfort, s time što svi sudionici ove priče još ne znaju kakav će biti kraj, ali i da li će do njega uopće doći. Detalje oko svega vezanog za Južnjačku utjehu ispričao nam je Dragan Ćurković, nadimkom Dragec, koji je Otac, Sin i Duh sveti Južnjačke utjehe, glavna karika u ovom velikog društvu koji je sudjelovao prilikom osnivanja Južnjačke, pozdravio je nazočne na proslavi 20. godišnjice, a i sad je prigodnim govorom pozdravio svoje prijatelja prilikom obilježavanja 30. godišnjice Utjehe.
Dragan Ćurković
– Prije svega, drago mi je što smo se u ovako velikom broju okupili na proslavi 30. rođendana naše ”Južnjačke utjehe”, malonogometne momčadi koja nas veže i drži na okupu. Nismo baš svi na okupu, ali većina igrača, naših nesebičnih simpatizera i sponzora je ovdje – počeo je Dragec i dodao kako priči o Južnjačkoj nema kraja svjedoči i to što broj članova iz godine u godinu raste.
– Sve počelo 1994. godine, prije točni 30 godina – kaže Ćurković.
– Grupa nas, pokojni Guto, Filip Škojo, Ivica Ćurić, Pajo, Beljo, ja i sad se ne sjećam tko je sve bio s nama u društvu, kad smo provodeći dane u Zagrebu na fakultetu odlučili osnovati malonogometnu ekipu za prvenstvo Grada. Tada nismo bili ni svjesni kako će se priča o Južnjačkoj ovako razmahati. Evo, hvala Bogu ta priča živi već 30 godina i ne vidi joj se kraj.
Kad se povede priča o dugovječnosti onda se obavezno pomisli kako tu postoji neka tajna. Da, i Južnjačka utjeha ima svoju tajnu dugovječnosti koja se krije u mnogočemu, ali prije svega u sjajnim ljudskim osobinama.
– Svega tu ima, od rodne grude, zaluđenosti nogometom, pa sve do nacionalnog naboja. Međutim, prije svega tajna je u osjećaju za prijateljstvo. Svi smo mi već međusobno kumovi, rođaci, ali prije svega veliki prijatelji. Na našoj proslavi je oko 60 ljudi, ali na žalost lista pokojnih je iz godine u godinu sve veća i na njoj se nalaze Damir Međeral, Ivan Radoš, Ivan Sabljić Moljac, Ante Makešić i nezaboravni Guto. Svi su oni prošli kroz nogometnu momčad Južnjačke utjeha. No, veseli nas što dolaze novi dečki, koji su ili sinovi naših igrača, ili njihovi prijatelji, ili naši sugrađani koji uživaju u našem društvu.
IPAK, TAJNA DUGOVJEČNOSTI POSTOJI
Ipak, da budemo do kraja iskreni. Južnjačka utjeha osim svega što je naveo Dragan Ćurković ima jednu veliku tajnu svog opstanka i dugovječnosti. Ona se krije u rezultatima. Naime, ”Južnjačkoj” nikada rezultati nisu bili u prvom planu.
Nikad nisu posegnuli, a mogli su, za zvučnim pojačanjima. Od zvučnih bjelovarskih imena za Utjehu su igrali Pero Bošnjak i Ante Jelčić, ali oni usprkos svojoj nogometnoj reputaciji nisu bili ništa značajniji od Gute, Moljca, Drageca, Radoša, Dragana Franjića, Džolana, svih Sabljića, Ćurića, Ćurkovića, Bošnjaka, Beljana, i svih onih koji su kroz ovih 30 godina prošli kroz ”Južnjačku utjehu”.
Čestitamo dečki !!!
