Piše: Ivan Karačony (ivankaracony@gmail.com)
Dovoljan je samo jedan pogled na kalendar i odmah ćemo se prisjetiti kako je 2021. godina po mnogo čemu bila teška i izazovna za sve nas.
Živimo u izrazito čudnom vremenu na koje se nitko od nas ne može lako priviknuti, a moramo si priznati da nas je i vrijeme pandemije dosta promijenilo.
Naime, često nam se čini da su se ljudi u protekle dvije godine dosta promijenili… Sve je teže pronaći iskreni osmijeh, toplu riječ, jedan običan, a toliko vrijedan zagrljaj. Sve je teže od nekoga primiti koju poticajnu riječ (bez fige u džepu) ili koju riječ utjehe koja dušu liječi… O poštenju da i ne govorimo.
Unatoč tome svemu trudimo se biti pozitivni i nadajmo se da će nam iduća 2023. godina donijeti više toga dobroga.
Mijenjate sebe i ostanite ustrajni
Naravno, moramo biti svjesni, a iskreno vjerujem da jesmo, kako bi svaka promjena najprije trebala doći od nas samih.
Jer svima nam je poznata ona mudrolija (kao i njene inačice); ”Kako bismo mogli mijenjati svijet, prvo moramo mijenjati sebe”.
Promjena je uvijek teška. Često zahtjeva veliko odricanje i žrtvu. No, ostanite ustrajni jer je konačna nagrada neprocjenjiva.
Za kraj vas želim upoznati s jednom zanimljivom pričom nepoznatog autora, a potom vam postaviti i jedno pitanje. Pokušajte si odgovoriti iskreno.
PRIČA O ŠKRINJICI ŽELJA
Na vrhu jedne police u jednoj trgovini starinama bila je odložena zaboravljena škrinja. Godinama je stajala ondje, sve dok je jednoga dana, prilikom čišćenja, nije pronađena, a ni vlasnik trgovine se nije mogao sjetiti da ju je ikad vidio.
Kad su je očistili od prašine na poklopcu su vidjeli natpis ”Škrinjica želja”. Stavili su je na istaknuto mjesto kako bi kupci koji uđu u trgovinu mogli poželjeti svoju želju.
U trgovinu je ušao neki čovjek s namjerom da kupi stari kip. Dok je plaćao, ugledao je škrinjicu i natpis na njoj pa je rekao i želju;
– Želim da me pred trgovinom čeka parkiran novi auto – rekao je.
Nakon što je izašao iz trgovine, želja mu nije bila ispunjena. Dolazili su i drugi kupci u trgovinu i govorili svoje želje. Netko je tražio bisernu ogrlicu, netko zlatni sat, netko da postane najbogatiji čovjek na svijetu, netko računalo, lijepu odjeću, slavu… Bilo je i onih koji su željeli smršaviti, porasti, nikada ne ostariti, napredovati u stranci…
Niti jedna od tih želja se nije ispunila.
Jednoga je dana u trgovinu ušao prosjak i ponizno zamolio čašu vode. Trgovac ga uslužio veoma ljubazno, a nakon što se napio, prosjak se zagledao u škrinjicu.
Prije nego je otišao iz trgovine zamolio je da mu se dopusti da zaželi jednu želju.
– Naravno! Ti si najpotrebitiji od onih koji su ušli u trgovinu – odgovorio mu je vlasnik.
Prosjak se nagnuo nad škrinjicu i kazao; ”Želim čašu punu srebra za vlasnika ove trgovine.”
Zatvorio je škrinjicu i otišao. Vlasnik trgovine je bio zadivljen. Nitko do sada nije zaželio nešto za druge. Ovo je bio pravi znak zahvalnosti za čašu vode koju je ponudio.
Nedugo nakon toga vlasnik trgovine je otvorio škrinjicu, začuđen ugleda čašu punu srebra kakva još nikada nije vidio. Želja se taj put ispunila…
P.S. Naravno, priča je fikcija, ali shvaćate poantu. Željeti drugome dobro, nesebično i bez interesa, jedan je od aspekata čiste ljubavi koja uistinu boravi u svakome od nas, ali za to potrebno biti na jednom višem razvojnom stupnju.
Nego, kada biste imali samo jednu želju koja se ne tiče isključivo vas, već neke druge osobe, koja bi to želja bila?
