Sigurno poznajete, ili ste vi jedni od njih, one osobe koje su uporne, tvrdoglave, ambiciozne i ustrajne.
Takvi će se snaći, neovisno u kakvoj se situaciji nalaze. Jer uvijek ima neki prozor ili vrata, pa možda i zid, koje je moguće otvoriti. Takve osobe su često okarakterizirane kao vođe ili karizmatici, oni koji su spremni na to da uzburkaju površinu. Često se zaboravlja da takve osobe nisu neustrašive, već ih nešto u njima tjera da krenu naprijed, da progutaju ”neugodu” i idu glavom kroz zid. Radišne osobe, često usamljene u toj želji da se sve napravi. Jer, kako bi se reklo, sve može i nema nemogućeg.
Kruti opis organizacija, kakve smo poznavali do nedavno, više ne postoji. Naprotiv, toliko se ubrzano mijenjaju tehnologije, način život, pa i život sam po sebi je postao ubrzan, bez predaha.
Knedla u grlu
Nove situacije, od kojih neke dođu nenajavljeno, druge očekivano, ipak nas izbace iz naviknute rutine. Nema više hodograma na koje smo naviknuli, očekivanih aktivnosti, pa i ljudi na koje smo naviknuli. Da, sve je stvar navike… A kako ćemo se snaći u novoj situaciji, ovisi isključivo o nama samima.
I u tome jesmo sami. Tu nema zajednice, obitelji, ničega–sami ste. Hoćete li prijeći preko situacije u kojoj imate osjećaj da je srce u grlu, ona knedla je zapela, a vi kipite. Ići sa očekivanjem zajednice, okruženja u kojem se nalazite–jer naravno, svatko zna nekoga tko se našao u toj situaciji i napravio tako i tako. Aha. Možeš misliti. Isključivo kopirati nečiju reakciju na nešto suludo je, jer ipak mi nismo svi isti.
Vizualizirajte nešto pozitivno
Radi li se o stresnom sastanku, smrtnom slučaju, otkazu, razvodu, rođenju (još jednog) djeteta….i stotini drugih primjera…u konačnici što će biti i kako će biti, svodi se na jednu jedinu osobu–tebe.
I ok, jasno je da čovjek nije otok i ne možemo gledati stvari kao izdvojeni svemir. Ali…što će se i kako će se, ovisi o tebi. Hoće li se ta knedla u grlu progutati i zbog čega, vlastiti je odabir puta. I opet ponavljam, teško je, jako teško, u takvim situacijama vizualizirati nešto pozitivno. No ipak, postoji jedna divna učiteljica koja nas svakodnevno uči, opominje, kažnjava… priroda. Nakon kiše i magle, pa ipak nekada dođe sunce i onaj topli osjećaj na koži (što volimo zvati–punjenje baterija). Nalazimo ljepotu i mir u njihovim sitnim elementima–možda je to šetnja po šumi, kava na terasi s pogledom na more…ma bilo što, ali nas veseli, koliko god bilo sitno.
I da, nekada se treba maknuti od svih i svakoga, da se pročisti mozak, da se udahne duboko. I ono najvažnije, da se makne od one premise ”tako okolina očekuje”. Ma okači to mačku o rep i njihova očekivanja. Trava je možda zelenija kod susjeda, ali tomu je možda tako jer koristi više gnojiva. Ili ima umjetnu travu. Uvijek će pričati i uvijek ćete biti lošiji od onoga što oni očekuju. A vlastite pogreške se ne vide. Zašto? Jer je tako lakše.
Nemogućnost kontrole
Toliko puno ima ljudi koji su zbrćkani u glavi, a na licu im je najširi i najtopliji osmijeh. Poduzetnika koji ne spavaju jer misle kako će isplatiti plaće, jer ipak puno obitelji ovisi o njemu/njoj. Majci kojoj dijete odlazi nekamo. Osobi koja je primila loš zdravstveni nalaz. Radnik/ci kojoj je najavljen otkaz. Briga, konstantna briga i nemogućnost kontrole. Jer, koliko god se borili, vrijeme ne možemo zaustaviti niti kontrolirati. Sebe možemo. Možda, jer ipak kažu da je to odlika zrelosti (neovisno o starosnoj dobi). Sami se nositi s problemima možemo, do neke granice. I onda postoje dvije opcije, puknuti ili progovoriti. Naći si ispušni ventil za sva sranja i brige kojima ste opterećeni. I onda krene van, krene se okretati, kao klima uređaji ovih dana.
Izgradi drugi put
Najsnažniji ljudi izuzetno sumnjaju u svoje vještine, bore se iz dana u dan, jer tek kad nešto naučiš–shvatiš koliko još ne znaš.
I to je u redu. Nema garancije, da će ti ”zasjati sunce” ili da će te ”nevrijeme zaobići”. Jednostavno, nemoguće je glumiti vidovnjaka, čarobnjaka ili Milana – “tri puta pljuni u bunar i zakopaj orah ispod najstarijeg stabla u vrtu i kroz tjedan dana upoznat ćeš ženu svog života”.
Ući ćeš u poduzetništvo–iz potrebe, vjere, ljubavi, strasti – nailazit ćeš na zid puno puta. Ali zidovi se nekada i uruše, može ih se preskočiti, a ponekad jednostavno moraš izgraditi drugi put. Sve ovisi o preprekama. Jedna od najsmješnijih usporedbi, prilikom analize poslovanja i vječitog pitanja ”a s čim da se bavim?”, glasi; ”nitko svoju energiju i novac neće trošiti na proizvodnju gela za kosu u zemlji ćelavih”…
Uzburkajte vodu
Zato je bitno sve istražiti, analizirati, vidjeti gdje ste, kako ste i kako ćete. I onda krene ludilo pa pregrizete sve što se pregristi da, knedla, drvo, odrezak. Uzburkujete vode.
Kako god bilo, uvijek se nađe načina, pa preživite i gledate na situacije koje su vas oblikovale u prošlosti, da postanete to što jeste danas. Možda ste tiši, možda glasniji, ali ono što je–idete dalje.
