U četvrtak 20. studenoga, Klub zastupnika Hrvatske socijalno-liberalne stranke održao je okrugli stol na temu ”Utjecaj politike dohodaka na inflaciju u RH”
Uvodničar okruglog stola bio je Davor KUNOVAC, izvršni direktor Sektora istraživanja HNB-a.
Okruglom stolu nazočili su i: Alan BOBETKO, direktor direkcije za ekonomske analize HNB-a, prof. dr. sc. Đula BOROZAN, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Osijeku, Matej BULE, glavni savjetnik ministra, Ministarstvo financija, Dario HREBAK, predsjednik HSLS-a, zastupnik u Hrvatskome saboru te gradonačelnik Bjelovara, Darko KLASIĆ, predsjednik Kluba zastupnika HSLS-a i NZ Vladimira Bileka, izv. prof. dr. sc. Ozana NADOVEZA, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Vilim RIBIĆ, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja Hrvatske, Goran ROMEK, državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva, predstavnici klubova zastupnika u Hrvatskome saboru te nadležnih saborskih odbora. Moderator skupa bio je Mirko Budiša, zamjenik predsjednika HSLS-a i zamjenik direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.
Za uspješnu antiinflacijsku politiku presudno je razumjeti uzroke rasta cijena
U konkurenciji s brojnim pozitivnim gospodarskim vijestima kao što su visoke stope rasta BDP-a, porast realnih plaća i osobne potrošnje, povišena stopa inflacije uspjela je zauzeti najviše pozornosti javnosti.
Dominacija potražne strane ekonomije osigurana je velikim prilivom novca u hrvatskom gospodarstvu za što su zaslužni: visoke doznake iz inozemstva, obilan priliv sredstava iz EU fondova, strane investicije, rast javne potrošnje i povećana kreditna aktivnost.
Za uspješnu antiinflacijsku politiku presudno je razumjeti uzroke rasta cijena. Gledano u posljednjih pet godina, najveći utjecaj imali su vanjski čimbenici: pandemija COVID-19 i rat u Ukrajini. Iako je u tom periodu utjecaj rasta plaća i profitnih marži na inflatorna kretanja relativno skroman (oko 1–1,5%), posljednjih godina njihov utjecaj na održavanje inflacije na povišenoj razini nije za podcjeniti.
Dosad poduzete mjere uglavnom su se temeljile na smanjenju poreznog opterećenja, posebice stopa PDV-a. Samo na smanjenje PDV-a država je potrošila više od 2 milijarde eura. Koristi su imali svi potrošači, ali razmjerno najviše oni koji troše najviše, dakle imućniji građani.
Najugroženiji, koji su osjetili najteže posljedice inflacije, od tih su mjera imali znatno manju korist. Stoga je potrebno jasno odvojiti mjere borbe protiv inflacije od mjera za ublažavanje njezinih posljedica.
HSLS predlaže sljedeće mjere za suzbijanje inflacije;
– Uvođenje jasnih i objektivnih kriterija za određivanje rasta osnovice plaća u javnom sektoru. Uz pokazatelje o kretanju troškova života treba uključiti i one o rastu društvene produktivnosti,
– Usporavanje rasta javne potrošnje potpunim napuštanjem neselektivnih mjera kao što je ograničavanje cijena i smanjenje poreznih stopa i usporiti rast izdataka za plaće racionalizacijom broja zaposlenih i ubrzanom digitalizacijom državne uprave,
– Zaoštravanje uvjeta za odobravanje potrošačkih kredita, kako bi se ograničila potrošnja koja dodatno potiče inflaciju, a bez negativnog utjecaja na investicije.
Kao mjere za ublažavanje inflatornog udara HSLS predlaže da se umjesto administrativnog ograničavanja cijena uvedu ciljani proračunski transferi socijalno ugroženima. Time bi pomoć išla onima kojima je doista potrebna, a ne svima jednako. (ika)
