Fotomontaža: Bjelovar.live

Piše: Jasmina Grgurić

Nepunih mjesec dana prijava za ostvarivanje prava na nacionalnu naknadu pokazuju dosta poražavajuće brojke koje ne odgovaraju realnosti života starog hrvatskog puka.

Čovjek bi pomislio da ih je siromašno svega nekoliko tisuća, dok ostali žive kao bubrezi u loju. Razlog svakako ne leži u tomu da im tih 800 kuna ne trebaju, nego u prestrogo postavljenim uvjetima, kao i činjenici da mnogi već primaju socijalnu pomoć u jednakom ili sličnom iznosu pa ne vide realnu korist. Osim što bi bili opterećeni nepotrebnom birokracijom koja im ne donosi značajnu promjenu, izuzev semantike (nije guša, nego je vrat ili ako hoćete onaj drugi, malo prostoji primjer…).

Zar starice bez mirovine muža moraju pitati 50 kuna?

Prvo i osnovno, iznos nacionalne naknade gotovo je jednak ili čak i manji od socijalne pomoći, koja za samca iznosi 800 kuna, a za radno nesposobnog samca 920 kuna. Kako starije i socijalno ugrožene osobe uglavnom jesu samci u ruralnim sredinama gdje su živjeli od alternativnih oblika rada, što bi njih trebalo potaknuti da jedno pravo zamjene drugim? U oba slučaja, iznos od kojega će preživljavati bit će jednak, odnosno bit će jednako siromašni, piše Jasmina Grgurić za portal Mirovina.hr.

Eventualna korist pojavljuje se u slučaju imovinskog cenzusa koji je postavljen kao uvjet za dobivanje zajamčene minimalne naknade (socijalne pomoći), dok se on ne gleda kod nacionalne naknade za starije. Drugim riječima, ako imate vikendicu na moru, ali nemate prihoda (barem ne onih zabilježenih) imate pravo na 800 kuna nacionalne naknade. Hoćete li vi tu vikendicu istovremeno svakog vikenda iznajmljivati na crno, državu to ne zanima. Dakle, ni u ovom slučaju ne dolazi do smanjivanja siromaštva.

Neki već kuju planove kako se domoći 800 kuna

U ovih nepunih prvih mjesec dana za nacionalnu naknadu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje prijavilo se svega oko 5200 starijih. Država predviđa da će ovim pravom obuhvatiti svega oko 20 tisuća starijih. Daleko je to od realnih potreba, a čak su i oni najsiromašniji starci demotivirani malim iznosima koji im se preklapaju s ostalim oblicima socijalnih pomoći, kao i strogo postavljenim dohodovnim cenzusima.

Ne možemo zaključiti, za razliku od renomiranih ekonomskih analitičara, da će ovaj načelno pozitivan institut smanjiti siromaštvo u starih Hrvata. Stručnjaci idu čak toliko daleko da misle kako nacionalna naknada može biti demotivirajuća u smislu rada. Znači li to da netko neće raditi i uplaćivati doprinose jer ga na kraju balade čeka, ni manje ni više, zajamčenih 800 kuna i to samo ako on ili onaj s kim živi nema prihode veće od toga iznosa? Nekako nam je takav scenarij teško zamisliv. Možda neki 55-godišnji samac na Braču već sada kuje ozbiljne planove kako će za deset godina ”rentati00 na crno staru obiteljsku kuću uz more, a uz to fino od države primati 800 kuna džeparca. S druge strane, žena koja je radila 14 godina, nedostaje joj ta jedna, a muž ima 1700 kuna mirovine, neće dobiti ništa. Oni za ovu državu nisu siromašni? A koliko je takvih…

Ugroza mirovinskog sustava?

Za kraj, upitna je i ekonomska računica da nacionalna naknada ugrožava pravednost mirovinskog sustava, jer je tih 800 kuna, za nekoga tko na primjer nikada nije radio, vrlo blizu iznosu najniže mirovine za 15 godina staža koja je 1041 kunu. Analitičari idu toliko daleko tvrdeći da je u tom kontekstu 800 kuna prevelik iznos. Ne bi li bilo logičnije gledati obrnuto, da su mirovine te koje su premalene?

Naposljetku, o kakvom mi to smanjenju siromaštva govorimo, ako znamo da preko pola milijuna hrvatskih umirovljenika živi ispod granice siromaštva? Kada bismo svima njima dali 800 kuna, onda bismo mogli govoriti o nekom pomaku, ako uopće i tada – zaključila je novinarka portala Mirovina.hr.

Comments

comments