Bjelovarska Pučka kuhinja koja djeluje u sklopu Caritasa Župe sv. Antuna svakodnevno osigurava topli obrok za 60-ak korisnika. Otkako je situacije s koronavirusom, korisnici iste se više ne zadržavaju unutar objekta, već samo preuzmu svoje obroke i odmah odlaze kući.
Situacija je otprilike ista u svakoj Pučkoj kuhinji u Hrvatskoj. Jasmina Grgurić, kolegica novinarka s portala Mirovina.hr, uspjela je popričati s nekim korisnicima zagrebačke pučke kuhinje. Konkretno, one kod franjevaca na zagrebačkom Svetom Duhu.
Broj obroka zadnjih mjeseci skočio na 400 porcija
Podjela ručka počinje od podne, svakim danom osim nedjelje. Dvadesetak minuta prije 12 sati, već oko 60 ljudi čeka na hladnoći. Red je iz minute u minutu sve dulji. Ranije bi odmah ulazili i jeli u blagovaonici kao ljudi, ali zbog epidemioloških mjera to sada ne mogu pa ih nužda prisiljava na smrzavanje, stajanje na kiši, snijegu…
-Prije pandemije dijelili smo oko 300 obroka dnevno, no zadnjih nekoliko mjeseci tendencija je povećanja te sada dijelimo oko 400 obroka. Promijenila se i struktura korisnika pučke kuhinje, uz beskućnike i starije osobe počeli su dolaziti i ljudi koji su zbog korone ostali bez posla. Tendencija povećanja broja siromašnih je itekako prisutna i vidi se – kaže za SUH-ov Glas umirovljenika voditelj Pučke kuhinje, fra Vladimir Vidović.
Prizor koji slama srce. Većina korisnika starije su osobe. Tako jedan gospodin u 80-ima kaže kako i on i supruga primaju mirovinu, ali ni to im nije dovoljno pa dolaze jednom tjedno po topli obrok. Supruga mu boluje od raka i nije u stanju kuhati, a on pak zna skuhati par jela pa ručak iz pučke kuhinje, kaže, dobro dođe.
-Živim u smrdljivoj državi, nemojte me niš’ pitati, uglavnom razočaran sam – kaže jedan stariji čovjek u 70-ima.
Gospođa Jadranka (61) ne može naći stalni posao
No, u redovima su i oni u 50-ima i 60-ima, prestari za rad, a premladi za mirovinu.
Gospođa Jadranka ima 61 godinu, već sedam godina dolazi u pučku kuhinju jer ne može naći stalan posao, već povremeno čisti. Za oko dvije godine će steći uvjete za starosnu mirovinu i to joj pruža neku utjehu, iako je svjesna da će joj s 24 godine radnog staža mirovina biti niska. No, kaže da je i nešto bolje od ništa. Razvedena je i ima troje djece, od koje samo jedno dijete radi te pripomaže ostalima da prežive, piše Glas umirovljenika.
Vedrija strana priče jest činjenica da korona i potres nisu imali samo negativne posljedice. Fra Vladimir kaže kako se pojačao priljev donacija, narasla je solidarnost, ljudskost, suosjećanje s ljudima koji su u potrebi.
-Pokrenut je lanac dobrote, koji se neprestano širi, daje nadu da ljudi nisu izgubili osjećaj za drugoga, osjećaj za pomoći nekome, to je ono što je lijepo i važno u ovoj situaciji, da se ljudi nisu okrenuli samo sebi i gledaju vlastite interese, nego gledaju i ljude koji su u potrebi – ističe.
S hranom zadovoljni, donacije stižu
S kvalitetom hrane korisnici su i više nego zadovoljni. Na meniju se tako nađu piletina, kobasice, grah i zelje, razno povrće, a dvaput tjedno imaju i pizzu. Riječ je o redovitoj donaciji jedne katoličke udruge iz Njemačke, od koje dobivaju smrznute pizze, te ih kuharice samo ispeku.
