Rekonstrukcija bjelovarskog korza, glavne gradske žile kucavice i središta društvenog i kulturnog života generacija i generacija Bjelovarčana, polako poprima svoje obrise.
Dio od Gimnazije do križanja s Haulikovom ulicom je gotovo završen i već se lijepo može vidjeti kako će u konačnici izgledati gradska šetnica.
No, ni taj dio u potpunosti nije završen. Stižu još i klupe, koševi za smeće, a tek kad na proljeće procvjeta grab i kad se krošnje nedavno posađenih stabala zazelene i razlistaju… Bit će to jedan prekrasan ugođaj, posebice u večernjim satima.
Ono od čega su zazirali prethodni gradski oci bilo je definitivno pitanje obnove korza. Naime, dirati Bjelovarčanima u korzo je kao da dirate u osinje gnijezdo iliti kao da Dalmatincima dirate u Hajduka. Svi su izuzetno osjetljivi na glavnu gradsku žilu kucavicu.
Treba se priznati da je trebalo imati velika muda krenuti u ovako veliki i delikatan zahvat. I zato na tome aktualnom gradonačelniku treba čestitati. Bez obzira sviđaju se vama osobno kockice ili ne.
U svakom slučaju Bjelovar može biti ponosan što je dio Europe. Zaista je to jedan mali ali ugodan za život europski gradić u kojem istinabog još puno toga treba popraviti, napraviti, izgraditi…
Također je istina je da desetljećima zaostajemo za nekim gradovima koji su bliže srcu Europe, to svi znamo i toga smo svi svjesni. No, isto tako to nikako nije razlog da nas to zaustavi u napretku i razvoju.
Naravno, pametnom i smišljenom razvoju, upravo onako kao što su to činili i naši prethodnici, osnivači Grada Bjelovara.
Doduše, znamo da je Bjelovar osnovan iz posve drugih pobuda, onih vojnih, no da nije bilo tog početnog ustroja po pitanju prostornog planiranja današnje gradske jezgre, Bjelovar danas možda i ne bi imao jedan od najljepših parkova u Lijepoj našoj, a možda ni ovako lijep i dugačak korzo koji nakon brojnih desetljeća tek treba zasjati u svom punom sjaju. Izgleda kako najbolje tek dolazi. (ika)
