Piše: Dean Vitanović
Bliže se već treći lokalni izbori od kako se Bjelovarčanima obećala brza cesta koja će nas spojiti za Zagrebom, ali i dalje se na brzu cestu možemo popeti tek u znamenitom Cugovcu. Kako je riječ o omiljenom predizbornom adutu kojeg još nitko doduše nije uspio odigrati, donosimo kronologiju izgradnje tog slobodno možemo reći županijskog Potemkinovog sela. No, prije toga evo zornog prikaza što brza cesta znači za one koji su ju dobili.
– Prošle godine u srpnju je puštena u promet dionica od Cugovca do Križevaca i mi smo odmah osjetili prednosti koje donosi brza cesta. U naš Tehnološki park je već došlo nekoliko tvrtki iz Zagreba koje su decidirano rekli da je to zbog brze ceste i činjenice da smo svega 35 minuta vožnje udaljeni od Zagreba. Isto tako će se brzo popuniti Gospodarska zona. Brza cesta donosi brzi gospodarski napredak i to je činjenica. Mi smo dobili svoju dionicu jer smo u Križevcima podigli veliku buku i pritiskali sve vlasti, pozvali smo i kolege iz Bjelovara i vaše županije da učine isto ali nisu nam se pridružili. Osobno smatram da u vašem slučaju jedan trak od Farkaševca do Bjelovara nema smisla i morate insistirati na punom profilu – kaže Branko Hrg, gradonačelnik Križevaca, jedinog grada koji je profitirao od Bilogorsko – podravskog ipsilona. Tih 13 kilometara brze ceste je sve što je dovršeno u osam godina,a dalje prema Koprivnici se više nije napravilo ništa. No, vratimo se na početak.
Lokalni izbori 2009.
Priča počinje na proljeće 2009. godine, u velikom štatoru u Cugovcu. Tamo se skupilo veliko društvo kako bi obilježili početak izgradnje autoceste od Vrbovca do Bjelovara i do Koprivnice, a taj je drugi krak ubačen zbog pritiska HSS-a i tadašnjeg predsjednika te stranke, pokojnog Josipa Friščića. Naime kao i sada, na te lokalne izbore je išla koalicija HDZ, HSS, HSLS, pa se moralo udovoljiti apetitima partnera. Kako je tad država bila u velikoj gabuli i Hrvatske ceste se nisu smjele zaduživati, pronađeno je ad hoc rješenje i brza cesta je postala autocesta jer se HAC nije ”vidio” u državnom proračunu. Naravno nije sagrađen niti metar autoceste,a u medijima je priča dobila ime ”Igrokaz” . Kako drugačije i nazvati te događaje koji su se odigrali za vrijeme lokalnih izbora 2009. godine, a sudjelovali su tadašnji premijer Ivo Sanader, Gordan Jandroković, tadašnji ministar vanjskih poslova i EU integracija, te HSS–ova ekipa na čelu s Josipom Friščićem i ministrom turizma Damirom Bajsom, pojačana s tada još utjecajnom podpredsjednicom Vlade Đurđom Adlešić. Spomenuti akteri tada su, podsjetimo, pod ”šatrom” u Cugovcu u susjednoj, Zagrebačkoj županiji, prisustvovali potpisivanju ugovora o građenju famoznog ”ipsilona” između predstavnika Hrvatskih autocesta i građevinskih udruga. Nakon pompoznog otvorenja napravljeno je tek nekoliko nadvožnjaka, a priča je dobila logičan kraj.
-Uprava HAC–a predložiti će Nadzornom odboru u sklopu Plana građenja konzervaciju izvedenih radova na dionicama autoceste A12 i A13 te obustavu daljnjih radova. Naime, radovi su ugovoreni pred lokalne izbore 2009. godine, a da za iste nikada nisu bila osigurana sredstva–potvrdili iz Hrvatskih autocesta, nakon što je nakon smjene vlasti 2011. godine SDP -ova Vlada obustavila radove kao neperspektivne. Novca za gradnju očito nije bilo u vrijeme kada su potpisivani ugovori o gradnji pa je propast projekta od početka bilo i više nego izgledna. Samo javnost za to nije znala. No, ”propast” se poklopila i s padom glavnih aktera koji su se 2009. godine skupili pod spomenutom ”šatrom” u Cugovcu. Ivo Sanader i tadašnji predsjednik Uprave HAC–a Jurica Prskalo završili su u pritvoru , Damir Bajs je izbačen iz HSS-a i borio se sa strankom oko jedinog mandata u Saboru, dok je Đurđa Adlešič završila u političkoj mirovini. Gordan Jandroković se povukao u debelu sjenu kao član predsjedništva HDZ–a. Sve što je ostalo je nedovršena, djelomice započeta prometnica.
Lokalni izbori 2013.
Iako je odmah po dolasku na vlast SDP-ova Vlada konzervirala radove uoči lokalnih izbora 2013., ploča je okrenuta. Povukli su jedini mogući potez i autocestu su opet preimenovali u brzu cestu i naravno najavili izgradnju do Bjelovara. Ovako je tada zborio Siniša Hajdaš Dončić ministar prometa koji je na proljeće 2013. u Bjelovaru davao potporu Vedranu Babiću koji s tada u drugom krugu izbora borio sa Damirom Bajsom za fotelju novog župana.
-Govorim ono što je realno, a to je da će dionica brze ceste od Vrbovca do Farkaševca , duljine 11 kilometara biti dovršena do ljeta iduće godine i puštena u promet u srpnju. Građevinska operativa to ne može brže odraditi. No, za dionicu od Farkaševca do Bjelovara od nekih 16 kilometara ne postoji ni građevinska dozvola. Osim za most preko Bjelovacke koji je izgrađen i prošao tehnološki pregled. Kad se uzme u obzir vrijeme potrebno za ishođenje građevinske dozvole, izvođač radova se ne može uvesti u posao prije kraja 2015., što znači da je realan rok za završetak radova kraj 2017. ili početak 2018. godine. Zašto cesta nema dozvolu ja ne znam. To bi trebalo pitati one koji su potpisivali ugovore o izgradnji – kazao je tada Hajdaš -Dončić. Dakle sada je kraj ožujka 2017., dionica do Farkaševca koja doslovce završava u kukuruzima još nije otvorena za promet, a građevinske dozvole za dionicu do Bjelovara nema.
Lokalni izbori 2017.
Uoči ovih izbora opet je red na HDZ-u i obećanjima o dovršetku brze ceste. Saborski zastupnik Miro Totgergeli tako sastanči s ministrom prometa Olegom Butkovićem, a rezultat je najava izgradnje jednog traka od Farkaševca do Bjelovara s nepoznatim rokovima dovršetka. Aktulna državna vlast se time opet igra s projektom koji bi Bjelovaru ali i cijeloj Bjelovarskoj – bilogorskoj županiji donio golemi gospodarski poticaj. Kad si do Zagreba na četrdesetak minuta vožnje brzom cestom automatski postaješ atraktivno mjesto za ulaganje i zapravo je nejasno zašto sve naše lokalne vlasti , svi zastupnici i političari iz svih stranaka već nisu zajednički podigli ”dževu” do neba i makar silom dovukli cestu do Bjelovara. Za državu je tih 900 milijuna kuna koliko stoji spajanje Bjelovara s Cugovcem, odnosno još nešto manje jer se više ne gradi autocesta, zapravo sitniš. No, očito je u da u ovih osam godina nitko od lokalnih političkih zvijezda nije imao dovoljno utjecaja tamo gdje se odlučuje o parama, a to je naravno Zagreb, i povukao veze za svoj kraj. Ne treba se zavaravati da će nam drugi u tome pomoći.
Comments are closed.