Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Regionalnog internetskog portala Bjelovar.live
Građani, ako ankete ne lažu, generalno ne vjeruju političarima. Izlaze na izbore, glasaju, imaju čak i svoje favorite, ali da im baš vjeruju – ne vjeruju im. Zato, kažu, što političari lažu. Briljantna opservacija.
Pas ide vau, mačka ide mjau, a političar ide naprijed jer laže.
Pa naravno da laže. Laže jer je čovjek, bez smijeha molit ću, i ne može protiv svoje prirode. Otkrivati očigledno stoga upućuje na lako razumljivu i stoga lako oprostivu želju da se malo pravimo važni, ali zamjerati političarima što lažu upućuje na zabrinjavajuće rupe u obrazovanju. Jer svi mi – ljudi kao vrsta – bez iznimke i izuzetka, kolektivno muljamo, konfabuliramo i izmišljamo, jednom rječju lažemo ima već dobrih 70.000 godina.
Kao što bi rekao onaj šaljivi i zaboravni agronom – i hvala bogu da je tako. Jer od svih evolucijskih stečevina upravo nam je ta sposobnost da vidimo nevidljivo i ono što ne postoji, pa da o tome pričamo kao da smo vlastitim očima vidjeli i rukama dirali, omogućila da potamanimo mašti nesklonu a evolucijski blisku rodbinu, i da potom, kao što je poslije Biblija lijepo primjetila, budemo gospodari ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji. Tu smo evolucijsku stečevinu koja nam je sve to omogućila nazvali sposobnost imaginacije i apstrakcije i bez te bi se sposobnosti i dalje skrivali po špiljama i bježali od svih koji su bili jači od nas. A gotovo svi su bili jači. Osim miša mekinjaša.
Homo neandertahalensis – Homo sapiens 1:0
Pokazalo se da nas stvarno samo ta nevjerojatna sposobnost prenošenja informacija o nečemu čega nema, u bitnom razdvaja od riba morskih, ptica nebeskih i sisavaca raznih, te primata šumskih i savanskih. Svi komuniciraju, ali samo mi lažemo. Laž je evolucijski ključ uspjeha. O tome se šuti, ali prvi zakon evolucije jasno kaže – tko ne laže ne napreduje u službi. Ni nama nije išlo dok smo bili fokusirani samo na ono čega ima. Jer dok smo prije 100.000 godina još pričali primitivnim jezikom pazi lav, gle žirafa koji je vjerno odražavao naše tadašnje jednostavne misli okrenute materijalnom i opipljivom, pokušali smo mi, nije da nismo, srediti levantskog neandertalca koji je imao iste takve real-socijalne interese. I kako smo prošli? A ne pitajte, lijepo su nas istamburali. Kažem vam, svi su osim miša mekinjaša bili jači od nas. Tko je mogao vratio se u Afriku, a tko nije eno ga još leži točno tamo gdje su nas onomad riđi, pjegavi i rabijatni neandertalci nasmrt izdovaćali. Točno tamo gdje smo se poslije otkrili.
A kada je nas karta krenula…
A onda, 30.000 godina poslije slavnih batina, desilo se nešto oko čega se još lome koplja. Najšire prihvaćena teorija kaže da nam se tada dogodila neka slučajna genska mutacija, koja nam je pobrkala neuronske veze u mozgu, pa smo progledali na doslovno neviđen način. Odjednom smo mogli vidjeti i ono što oko ne može. I progovorili smo potpuno novim jezikom, neobično kombinatornim i u potpunosti sposobnim da na nevjerojatno plastičan način opiše ono čega nema. Postoje dvije nepotrebno suprotstavljene teorije o tome zbog čega smo razvili tako sofisticiran način verbalne komunikacije. Prva teorija kaže da je to bilo isključivo zbog unaprijeđenja organizacije rada i lova, a druga, poznata i kao trač-teorija, kaže da je upravo ogovaranje u svrhu stvaranja i utvrđivanja čvrstih društvenih veza, potaklo taj razvoj. Nije zajebancija, riječ je o ozbiljnoj teoriji, slobodno guglajte – dr. Robin Dunbar: Grooming, gossip and the evolution of language i uvjerit ćete se. Prije nego krenemo dalje, važno je reći kako su obje teorije točne, uz napomenu da oni koji su progovorili da bi unaprijedili rad i dan danas rade za one koji su progovorili radi tračanja.
Show must go on
Uglavnom, riječ po riječ i shvatili smo da nas ništa ne može tako dobro povezati i galvanizirati kao pričam ti priču o nečemu čega nema. Ljudi su izdaleka dolazi da to čuju. Predstave su se prikazivale svakodnevno, nekada i dvije po danu. Prije podne da će ljudi letjeti po zraku, poslije podne da će moći danima ostati ispod vode. A krokodili? Krokodili kažete…dragi gospodine, ja ne znam tko vas plaća i za koga vi radite, ali u novoj domovini neće biti mjesta za krokodile, objasnio bi vizionar. Pa onda kolibe koje će rasti do neba, pa vatrene kugle s kojim ćemo spaliti sve što nam na put stane, uglavnom, što luđe to bolje. Znalo se naravno i pretjerivati pa obećavati efikasno i svima dostupno javno zdravstvo i slične zajebancije, ali to je došlo puno kasnije. U početku su ludorije zvučale potpuno izvedivo, pa je duh nevidljivog vrlo brzo obuzeo cijelu savanu. Ali kako se duh ne može jesti, valjalo je i dalje loviti i sakupljati ne bi li se nahranio i obukao sav taj brojni živalj koji je došao po svoju porciju nevidljivog. A da gužva ne bi izmakla kontroli, trebalo je to dobro i pomno organizirati. Organizacije su se prihvatili oni kojima ni sakupljanje ni lov nisu išli od ruke i od volje, pa se uskoro otvorilo nevjerojatno puno novih radnih mjesta koja su naprosto jamčila prosperitet – organizatori slušaonica, organizatori radionica kako pravilno slušati a da se čuje, nadglednici sakupljača, nadglednici lovaca, onda čuvari sakupljenog, čuvari ulovljenog, raspoređivači sakupljenog, raspoređivači ulovljenog, čuvari plemenskog pečata, neizostavni modni stilisti i influenseri i naravno najvažniji od svih – protopolitičari ili vračevi -sve redom dobro uhranjeni muževi kojima je jedini posao bio pravilno tumačiti puteve i želje nevidljivog.
Selekcija Euroazije – Homo sapiens 0:4 (do prekida)
Iako je u tom trenutku već sve bilo spremno za proglašenje protodržave, odlučeno je da ćemo to napraviti u novoj domovini, čim naplatimo stari dug. Ovaj puta dobro okupljeni i nabrijani duhom nevidljivog, vratili smo se u Euroaziju, pa prvo potražili neandertalce. Već smo na prvi pogled shvatili da genska mutacija nije bila milostiva prema tim nesretnicima. Nisu pojma imali što je to udruženi rad, pa smo im rutinski u tren oka pokazali čija majka crnu vunu prede. I ne samo neandertalcima, nego i denisovcima, i soloensisima, čak i onim bezopasnim mališanima s otoka Flores.
Nije tu bilo nekog otpora – svima se govno smrznulo od straha kada su nas vidjeli onako crne i onako obuzete duhom nevidljivoga. Da, bili smo crni, nadam se da vas to neće dodatno uznemiriti. Tko ne vjeruje, lako može provjeriti – ukucajte recimo Nina Jablonski phd, doktorica bolje barata s pojedinostima, pa će vam objasniti. Ako mislite da je u pitanju teorija zavjere, pritisnite tipku sedam. Dok čekate na javljanje prvog slobodnog operatera riješite sljedeću zavjeru: ako postoji sedam samuraja, sedam patuljaka, sedam smrtnih grijeha, sedam veličanstvenih, sedam svetih sakramenata, sedam dana u tjednu, sedam svjetskih čuda, sedam mudraca stare Grčke, sedam sekretara SKOJa, sedam nebesa, zbog čega Djed Mraz ima osam sobova?
Rat svih protiv sviju
Pustimo na stranu te uznemirujuće podatke o broju sobova i o boji kože i vratimo se na naš daljni razvoj. Uglavnom, kada nam je ponestalo različitih oko nas, potražili smo i pronašli različite među nama. E sad, tu se stvar vidite malo zakomplicirala, jer je svatko tko je razvio svoju apstrakciju paralelno razvio i vojsku s kojom ju je branio, tako da se uskoro zametnuo grdan i zajeban boj. Stvar je vrlo brzo zapela na matematici. Nešto evidentno nije štimalo u računu, a ne štima ni dan danas, jer kako god smo zbrajali, sedam pišem – osam pamtim, kako god obrtali i okretali, uvijek se pokazalo da različitih ima više nego istih.
Nitko nema pojma kako je to moguće, ali moguće je. Zaraćene strane su se čak i međusobno konzultirale glede izračuna, i svima je pokazivalo isto. Drugih i različitih je jebi ga, više. Trenutni izračuni pokazuju da bi se ti različiti možda mogli istrijebiti jedino ako bi poslije konačne bitke samo jedan preživio. Taj bi valjda bio isti. Ukoliko vas riječ isti podsjeća na riječ istina to je samo zbog toga što riječ istina i dolazi od riječi isti. Ako ne vjerujete provjerite na Hrvatskom jezičnom portalu. A ako i poslije provjere mislite da je istina ipak puno više od korijena od kojeg je nastala, provjerite i nešto opširniju definiciju koju donosi Hrvatska enciklopedija Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Evo vam i pojednostavljeni zaključak – nema tko se nije upustio u objašnjavanje i definiranje istine, ali na kraju dana istina je da izvan čovjeka istine nema.
Svatko dakle može imati svoju istinu ako se ona slaže s drugim njegovim vjerovanjima ili ako je njemu osobno ta istina izravno očita ili u praksi korisna. Fora je ovo korisna, je l’ da? Bitno je samo pronaći dovoljno istih i istina će već izaći na vidjelo. Isto je istina, neisto je neistina. Kažu učene glave da je taj naš zajebani paranoidni i agresivni kolektivni karakter posljedica prebrze evolucije. Mozak se prebrzo razvio, tako da su ostali živi svi oni strahovi nastali u pravremenima kada smo još bili beznačajni savanski kukavelj kojeg je zapišavao gotovo svaki zubati i rogati četveronožac. Pa je Laki još uvijek malo nervozan. I nepovjerljiv.
Mjera i namjera
Imajući sve ovo u vidu, tražiti baš od političara da ne izmišljaju, da ne konfabuliraju, da ne falsificiraju, jednom rječju da ne lažu, bilo bi i nezahvalno i neprirodno. Prvo, to što se ovoga trenutka nalazimo baš ovdje i baš u ovakvom sjajnom stanju, zasluga je generacija i generacija mudrih političara i njihovih zalaganja i laganja. A drugo – lagati se mora. Probajte samo tjedan dana govoriti istinu, pa kada izgubite prijatelje, mušterije, klijente, supružnike i posao, nemojte reći da vam nisam rekao.
Stoga je važno zapamtiti da je umjerenost ključ dobroga života – umjereno lažite i umjereno vjerujte, da bi uopće imali priliku što umjereno pojesti i popiti. Osim mjere, kod laganja je naravno bitna i namjera. Ako se laže za opće dobro, pri tome ne mislim na bit će vam dobro, nego na dobro u realnom smislu, ono dobro koje se može opipati i prebrojati tako da svi ili većina prevarenih imaju realne koristi od toga, potičite takve aktivnosti gdje god možete. Takvo što se još nije desilo, ali ne gubite nadu. Ako netko laže za svoju korist, pri tome nečineći štetu drugome, dobro ga slušajte i učite od njega. Kada izgubite iluzije dobro će vam doći. Ali ako netko laže za svoju korist, a svi ili većina prevarenih imaju realnu štetu od toga, e to nije lijepo.
Najradije bih vas u ime nerealnog optimizma slagao i rekao da takvo ponašanje treba odmah sasjeći u korijenu, ali takvo što je već odavno nemoguće. Ne samo zbog toga jer je korijenje preduboko a deblo predebelo, i ne samo zbog toga što ogromna krošnja daje predivan hlad, nego je riječ i o zaštićenoj vrsti. Toliko zaštićenoj da uskoro po novom zakonu vjerojatno nećete smjeti ni srati po njoj.
