Piše:D.Vitanović
Foto: Ilustracija
-Radim sam u dvije kuće i to na dvije etaže i doslovce padam s nogu. Ne sjećam se kad je bio ovakav pritisak – priča nam jedan keramičar koji se tim poslom bavi u slobodno vrijeme i samo potvrđuje opći dojam da Hrvatskoj fali radne snage. I to kvalificirane radne snage jer više niti fušeri ne stignu obaviti sve što se od njih traži. Trebate vodoinstalatera ? Može samo ne odmah, za jedno mjesec ili dva. Isto je i sa krovištima, fasadama, ogradama, sa svime što zahtjeva prave majstore. Jednostavno ih nema, a preostale tvrtke koje se time bave imaju pune kalendare.
-Irska ili Njemačka, to su destinacije gdje sve više ljudi koji znaju raditi bježe i to se osjeti. Zato i jesmo pod takvim pritiskom jer i tvrtke koje se bave takvim poslovima ne stignu sve odraditi- kaže majstor s početka priče.
Ima li stvarno takvog manjka majstora na tržištu rada pitali smo Ivana Lovrića, poznatog bjelovarskog građevinca.
-Treba reći da naše škole ne nude zanimanja koja traži tržište rade. Zadnji zidar je iz bjelovarskih škola izišao još 1983. godine. Dobri radnici se mogu pronaći ali naravno da ih morate čuvati i pristojno platiti i tvrtka koja tako radi neće imati problema. No, tko na kraju godine podijeli otkaze, pa na proljeće opet zapošljava naravno da ima problema jer ljudima treba sigurnost. Ne mogu komentirati što se događa s fušerima jer mi naravno poslujemo sasvim drugačije, a što se tiče odlaska radnika meni je otišao jedan keramičar i to u Njemačku – kaže Ivan Lovrić koji u svojim tvrtkama zapošljava stotinjak ljudi.
Moglo bi se reći da je i u ovom sektoru gospodarstva na djelu famozno preslagivanje. I ovdje ostaju veće tvrtke, manje i obrti propadaju jer uz trenutačne cijene ne mogu opstati, a svako podizanje cijene znači gubitak poslova. I onda se krug zatvara i majstori odlaze u Njemačku na bauštel kao prije pedeset godina.
Comments are closed.