Siti, veseli i umorni od silnog druženja tijekom uskršnjeg vikenda, krećete pobjednički u novi radni tjedan. Eh, što to zna biti obeshrabrujuće. Najžalosnija je činjenica što se većina veseli jednom radnom danu manje (osim u pojedinim djelatnostima, npr. trgovina).
Dok sam studirala, uvijek sam nekako planirala da ću raditi ono što volim. Rekli bi ljudi, naivnost na kvadrat. I tako nadobudna, misleći da su volja i znanje o nekom području dovoljni, odem tijekom 4. godine fakulteta na sajam poslova u organizaciji HZZ Zagreb.
”Nikad se nećete zaposliti”
Pripremila životopis, molbu, reference–gdje sam stekla i koje vještine i krenuh. Mislim da je to bio jedan od onih dana koji su mi promijenili život. Ništa preznačajno, ali proradio u meni onaj ženski inat. Naime, na sajmu poslova koji je bio dosta dobro organiziran i gdje je nedostajalo još poslodavaca, imala sam kratki intervju sa predstavnicom HZZ–a ZG. Na moje predstavljanje da studiram politologiju (područja javne financije, javne politike, politička ekonomija, pedagogija), gospođa savjetnica mi kaže: ”Znate, kao politolog, nikad se nećete zaposliti. Bolje bi Vam bilo da se prekvalificirate za tesare. Imamo odličan program i to je sada jako traženo.”
Ono što sam u tom trenutku pomislila suviše je nepristojno za ove redove.
”Nećeš razbojniče”
Ali, samo kao primjer, vozite se u autu–nema gužve, ljudi ili životinja na cesti i idete 10% iznad ograničenja. Kad odjednom iz sporedne ulice izlazi auto, koji je naravno vidio da vi stižete, ali ne–auto ide van. I vozi se 30 ispod ograničenja. Eto, sve ono što ste si vi pomislili u tom trenutku–to sam pomislila i ja.
Pa ne možeš mi tako, mislim si. Ali hajde, budemo vidjeli. I dalje sam učila, pratila informacije, sakupljala odbijenice kako sam prekvalificirana za XY radno mjesto. Ma briga te, mislim si. I ne odustati. Iako smo jako prilagodljive, mi žene smo tvrdoglave kao ona dalmatinska životinja. Ili kako bi rekao netko: ”Nećeš, razbojniče”.
Krađa ideja
Trud se isplatio i otvorila mi se mogućnost za rad. Osoba koja mi je to omogućila, bila je netko tko je imao dovoljno strpljenja, volje i živaca uvesti me u poslovanje i poduzetništvo.
Ona se razlikovala od brojnih drugih–u meni nije vidjela konkurenciju. Jer, kako me naučila–dijeljenjem znanja, samo možemo rasti. To je ključno.
U proteklih nekoliko događanja koja su se provela na području grada Bjelovara, a na temu poduzetništva, veliki broj sudionika izrazio je sumnju da će im netko ukrasti ideju, da nemaju koga pitati ili ne znaju koga bi mogli pitati, da većina ne želi pomoći… Razumijem u potpunosti. Ali vjerujte, taj trud se isplati. Iako je poduzetništvo često situacija poput one da se vozite u autu, i izleti vam netko zbog koga trebate kočiti. Ne brinite, kad tad dođete na odredište.
Informacija, informacija, informacija…
Silan napor poduzetnici i oni koji bi to htjeli biti, ulažu u rješavanje problema, od čega glavninu čine financije i međuljudski odnosi. Koliko god se nekad činilo užasno napornim i pred trenutkom da se odustane ili posve poludi, uglavnom izljeve bijesa i jada vide oni kojih se to uopće ne tiču.
Informacija je postala ključan element svakog aspekta života, pa tako i poslovanja. Ukoliko nemate sve potrebne informacije, dobijete osjećaj kao da se vrtite u krug. Ali mogućnosti ima, svakako ima. Samo treba započeti od nekuda. Jedan od dobrih primjera toga je tehnologija. Toliko se razvija i raste da je tehnička kultura moje generacije prastaro razdoblje za postojeće generacije osnovnoškolaca. Čak i njihova se toliko rapidno mijenja, tj. mijenjaju se mogućnosti za primjenu, poučavanje i podučavanje, da bi komotno mogli svakih nekoliko godina mijenjati program. Vještine koje se usvajaju danas, osim ukoliko se ne nadograđuju (postoji silan broj online edukacija, praktičnih edukacija, treninga, udžbenika), one istog trena postaju zastarjele.
Nema glupog pitanja
No opet, udžbenici i knjige vam mogu osigurati neki okvir, a praksa je ta koja čini svoje. Ako imate neku ideju, istražite da li je netko imao neku sličnu–učite na njihovim greškama. Jer kako stara poslovica kaže: ”pametan uči na tuđim, a budala na svojim greškama”. Pitajte, jer kako stotine puta naglašavam–nema glupog pitanja, nikada. Ako ste poduzetnik/ica, ili želite to postati, ionako u vama ima inat (možda više izražen kod žena), koji neće dati da odustanete. Ili si to jednostavno ne smijete priuštiti. Probajte, vrijedi. Naporno je provoditi besane noći, ali kada rezultati jednom stignu–ahaj veselja. Opet ćete biti siti, veseli i zadovoljni.
A tko zna, da sam poslušala gospođu savjetnicu, gdje bih sada bila. Možda izrađivala drvene naočale koje imaju ugrađena LED svjetla, ili pak kućice na drveću namijenjene turistima. I onda bismo popili kavu, ali tko zna gdje. S obzirom da sam ipak krenula okvirno isplaniranim putevima, kavu ćemo popiti u Tehnološkom parku Bjelovar.
op.a. Kao što se primjećuje, jako volim piti kavu…
