Piše: Damir Župan (damirzupansport@gmail.com)/Foto: HOO
OLIMPIJSKE IGRE – PARIĆ 2024.
Miran Maričić zakoračio je u bjelovarsku sportsku besmrtnost.
Osvajanjem brončane medalje na Olimpijskim igrama u Parizu u gađanju zračnom puškom našao se rame uz rame s bjelovarskim rukometnim ikonama Cvebom Horvatom, Rabanom Pribanićem, Albinom Vidovićem, Pavlom Jurinim, Mrkvom Bašićem, ali i vječnom taekwondoisticom Natašom Vezmar, vlasnicima olimpijskih medalja koji su zlatnim slovima upisani u povijest grada Bjelovara.
Iako Miran još nije svjestan što je napravio i još po glavi vrti tijek trilerskog finalnog gađanja u kojem je bio šesti, pa drugi, da bi završio na zlatnom trećem mjestu, Miran je hladan u glavi i smiren kao da je sa svojim klubom “SD Bjelovarom 1874”, koji usprkos slabim uvjetima već godinama proizvodi sjajne strijelce, osvojio prvo mjesto na županijskom kup natjecanju.
JOŠ NISAM SVJESTAN ŠTO SAM NAPRAVIO
U društvu trenera Damira Bošnjaka, kolege Petra Gorše koji je isto tako bio sjajan u finalnom gađanju u kojem je završio na visokom šestom mjestu, zajedno s hrvatskim reprezentativcima i članovima Hrvatskog streljačkog saveza, Miran Maričić burno je proslavio prvu olimpijsku medalju za Hrvatsku.
Telefon mu je neumorno zvono, stizale su poruke, međutim sve je pozive preskočio, ali odmah se javio na poziv Regionalnog portala Bjelovar.live koji ga je pratio sve do odlaska u Pariz.
– Iako mi je medalja oko vrata još nisam svjestan što sam napravio. Nemam riječi, pozdravite Bjelovarce i hvala im što su sa strepnjom pratili finalno gađanje – euforično je govorio Miran.
– Iza mene je teška sezona koja je bila podređena hvatanju izuzetno teških normi za Olimpijske igre. Kako sam uspio ostvariti norme, tako sam uspio svoje snove pretvoriti u stvarnost. Međutim, medalja mi nije bila cilj. Prije odlaska u Pariz uspjehom sam smatrao ulazak u finalno gađanje, dok ni je medalja bila san koji je postao java. Sad imam novi problem jer nalazim se na fešti na kojoj ne svi tapkaju po ramenu tako da se bojim da me ne probude i da se nađem na bjelovarskoj streljani obrasloj travom.
Kako nam nije bila namjera ukrasti Mirana i odvojiti ga od glasnog društva čija se pjesma čula sve do Bjelovara, tako smo mu se zahvaliti na javljanju.
No, Miran je nastavio svoju priču za Bjelovar.live.
– Sjajno sam podnio sav pritisak finalnog gađanja u kojem su uz Goršu nastupili najbolji svjetski strijelci. Imao sam potrebnu mirnoću i koncentraciju tako da nisam osjećao baš nikakav pritisak. Ponosan sam i to jako. Medalja je krasna, vidjet ćete kad dođem u Bjelovar. Velika je, sjaji se kao zlatna, ali je i jako teška. Možda zbog željeza Eiffelovog tornja kojim je ukrašena – na povratku u društvo vikao je bjelovarski “Olimpijac s medaljom”.
