Mirka Lovrića, bjelovarskog branitelja iz prigradskog naselja Hrgovljani, ovih smo dana susreli u šetnji Spomen područjem ”Barutana” gdje je u u društvu dvojice simpatičnih dječaka, inače njegovih unuka, došao razgledati nove vojne eksponate.
Radi se o unucima Janu i Franu s kojima smo se imali čast upoznati, a nakon kraćeg razgovora njihov djed je odjednom uzviknuo; ”Eto vrganja!”.
Svi smo odmah okrenuli glave u smjeru njegovog kažiprsta. I zaista, odmah uz šetnicu uočili smo kako korz lišće sramežljivo proviruje vrganj. Pa odmah drugi pa zatim treći… Tako skoro u nedogled.
Da smo imali manju košaru, sigurno bi do vrha bila puno. Lovrić je ubrao jedan vrganj, a potom je unucima objasnio kako se beru gljive i kako zapravo prepoznati vrganj kao jestivu gljivu.
Klinci su bili oduševljeni.
Širom otvorenih očiju su s velikom pozornošću slušali što im govori djed te upijali svaku njegovu riječ kao spužve. Svjedočili smo jednom zaista lijepom doživljaju. (ika)
