Piše: Ivan Karačony
Za živog čovjeka groblja ne bi smjela biti samo puki spomenik nekim prošlim vremenima, već svojevrsni muzej koji se, dok god je to moguće, trudi očuvati sjećanje na nečiji trenutak postojanja u vječnosti, ali i nama koji upravo živimo biti podsjetnik na činjenicu koliko smo nevjerojatno krhki. No, ono što je daleko bitnije, da će i naša kratka epizoda na ovozemaljskom svijetu jednom završiti.
Poput svih ostalih groblja u Hrvatskoj, groblje u Malim Sredicama u okolici Bjelovara može ispričati svoju posebnu priču. No, do svake priče nije lako doći i ponekad su potrebni dani, mjeseci pa i godine da se jedna od njih, poput one o groblju u Malim Sredica istraži, a potom i ispriča na istinit način.
Posljednji ukop prije stotinu godina
Zašto bi uopće groblje u Malim Sredicama uopće nekome bilo interesantno, pitanje je koje bi si mogao postaviti svaki razuman čitatelj.
Zato jer se radi o jednom od ukupno 34 bjelovarskih groblja, no upravo o opisanom postoji vrlo malo podataka.
Zar ne bi sama činjenica da je groblje neaktivno posljednjih gotovo stotinu godina, da ga dio mještana naziva pa stoga i smatra ”židovskim”, a dio ”njemačkim” grobljem, da se nalazi ne tako daleko od samog gradskog središta, da se do njega dolazi poljskim putem koji skreće s glavne ulice u mjestu, da počiva na osami, usred brojnih oranica koje svake godine živnu pod nekakvim usjevima, da je posve dislocirano od sličnih groblja na kojima su sahranjivani stanovnici Bjelovara i okolice, da se na toj parceli nalaze samo četiri groba s jedva čitljivim natpisima na spomenicima koji uokolo leže razvaljeni, što od vremena, a što od moguće devastacije… zar to već dovoljno ne golica maštu, pobuđuje znatiželju i istraživački duh.
Groblje ipak živi
Službeni podaci ukazuju kako se bjelovarski Komunalac, tvrtka koja se brine i upravlja o ukupno 34 groblja na području Grada Bjelovara, brine se i o specifičnom groblju u Malim Sredicama. To je groblje, uz groblje Sv. Andrije, odnosno tzv. staro bjelovarsko groblje na kojem već godinama nema iskapanja novih raka, također već desetljećima neaktivno.
Premda se s dva poprilično ”ostarjela” nadgrobna spomenika jedva mogu iščitati imena i prezimena pokojnika, što bi eventualno moglo otkriti povijest groblja i osoba koje su ondje pokopane. No u bilo kakvim službenim zapisima o tome se ne može pronaći nikakvih informacija.
Jedno od prezimena na jednom od nadgrobnih spomenika čak aludira da bi se zaista moglo raditi o židovskom groblju. Međutim, križ na dva groba umjesto Davidove zvijezde ili tužne vrbe takav zaključak jednostavno dovodi u ozbiljno pitanje.
No, groblje ipak nije ostalo bez ”života”.
-Jednom godišnje neka osoba posjeti jedan od grobova, zapali lampaš i donese cvijeće. Nikada nisam vidjela o kome se radi, ali eto, tako je. Ovdje živim više od 30 godina i nevjerojatno je da nikada nisam vidjela osobu koja dolazi na groblje–zaključila je naglas jedna od stanovnica Malih Sredica.
