Piše: Ivan Karačony (ivankaracony@gmail.com)
U posljednjih pet godina trend gašenja mliječnih farmi u Hrvatskoj se drastično ubrzao. Farmi je danas upola manje i prema nekim procjenama nešto manje od 3000.
Gudovac je nekoć slovio kao mjesto u kojem je gotovo svaka kuća imala svoju štali i u njoj krave. Nažalost, u posljednjih nekoliko desetljeća to se brzo promijenilo i sada se stočari ondje mogu nabrojati na prste jedne ruke.
To najbolje zna Mirko Katalenić, poljoprivrednik i stočar iz stare generacije koji još uvijek odolijeva malim otkupnim cijenama mlijeka.
Kolona duga dva kilometra
– Kolona ljudi koji su išli predavati mlijeko znala je biti duga po dva kilometra. Kretalo se već ujutro u tri sata na predaju mlijeka, a kolona je znala biti duga po dva kilometra. Tako je bilo sve do prije rata, a pad je krenuo tamo negdje 1995. godine. Cijene su počele padati pa su ljudi su brzo odustajali od proizvodnje jer im se nije isplatila. Nažalost, nitko od vladajućih to nije spriječio. Danas se to više i ne može jer su kola brzo krenula prema dolje da se više ne mogu zaustaviti. Jedno vrijeme su se gradile veće farme pa se to malo nadomjestilo, ali sada se one gase i prestaju s proizvodnjom mlijeka – smatra Katalenić.
Inputi sve veći, otkupna cijena sve manja
Logično, mala otkupna cijena mlijeka i veliki proizvodni troškovi osnovni su problem mljekara.
– Mljekarstvo je sustavno uništavano i problemi su sve veći. Konkretno, naši problemi su u cijenama. Inputi u vidu repromaterijala konstantno rastu, dok s druge strane otkupljivači žele sirovinu po što manjim cijenama, a s druge strane žele što skuplje prodaju proizvod kako bi mogli izvući što veći profit. Otkupna cijena se kreće oko 45 eurocenti, dakle manje od čašice njihovog jogurta. – Došli smo pred zid i nećemo još dugo moći opstati u ovakvim uvjetima. Prisiljavaju nas da stavimo ključ u bravu – ogorčen je mljekar iz Gudovca.
”Mjere neće pomoći jer je za njih prekasno”
Josip Dabro, potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, proteklog tjedna je predstavio javnosti Programe za poticanje razvoja proizvodnje mesa i mlijeka u Hrvatskoj, s ciljem podizanja razine proizvodnje i samodostatnosti, a riječ je o programima razvoja i obnove govedarske, ovčarske, kozarske i svinjogojske proizvodnje.
U svrhu stabilizacije i razvoja sektora mljekarstva donesen je Program razvoja sektora mljekarstva do 2030. godine u kojem je na temelju različitih osnova i izvora financiranja osigurano gotovo 600 milijuna eura.
– Imali smo predug period pada i mjere neće pomoći jer je za njih prekasno. Tko je zadnju kravi iz štale istjerao, više je nikada neće u nju vratiti. Još uvijek proizvodnju mlijeka drži moja generacija, a to je 65 godina i na više. Da mladom čovjeku date moje imanje besplatno i država kaže da će idućih 10 godina imati garantiranu cijenu mlijeka, svatko bi rekao; ”Hvala lijepa!”. Više nitko na takve stvari neće nasjesti. To je posao od 365 dana u godini, od 0 do 24 sata. I onda kada taj posao još nitko ne prizna, već ga svi obezvrjeđuju, od te proizvodnje više nema ništa. Da mi netko danas da euro za otkupnu cijenu mlijeka, to mi više ništa ne znači – kaže Katalinić.
”Treba postaviti stvari kako funkcioniraju u Austriji ili Sloveniji”
U nekim europskim zemljama, kaže, stočarstvo dosta dobro funkcionira, ali ne i u Hrvatskoj.
– Ostale države vode brigu o svojim proizvođačima i na neki način nadomjeste razliku da bi mogli funkcionirati i opstati. Kod nas je to izostalo i zato nam se događa da iz dana u dan padamo s proizvodnjom mlijeka. Treba postaviti stvari kako funkcioniraju u Austriji ili Sloveniji. Jedna obitelj ondje normalno živi kroz uzgoj od 20 do 25 krava, a kod nas morate imati 50, 100 ili 200 krava da bi uopće funkcionirali. To više nije posao, već su obveze, dan je prekratak i ne stigne se sve, a još k tome bi trebali pratiti zakone, ispunjavati raznu papirologiju i uvoziti strane radnike da bi se održala farma – kaže Katalenić.
Sustavno smanjuje broj mliječnih krava
Poljoprivredom se bavi otkako zna za sebe.
– Roditelji su se bavili mljekarstvom. U jednom periodu života sam radio u firmi, ali se od 2003. godine intenzivno bavim proizvodnjom mlijeka. Tada samo izgradili farmu i krenuli doslovce od nule, s puno entuzijazma i volje. Obrađujem 90 hektara zemlje, a na farmi danas uz mene radi sin, snaha i dvoje zaposlenih osoba. Uzgajamo oko 140 grla od kojih je 46 krava, dok je ostalo podmladak, telci i bikovi. Do nedavno smo imali gotovo 70 krava, ali polako smanjujem njihov broj. Neću još skroz odustati od stočarstva, već smanjujem proizvodnju mlijeka, a povećavam tov kako bi mogao ostati i opstati na ovom nivou, koliko god je to moguće. (ika)
