Kulturna večer održana 4. srpnja u Ateljeu Antolčić u Čazmi donijela je svečano otvorenje izložbe ”Valjc” – posvećene staroj tehnici ukrašavanja zidova s pomoću valjaka, nekoć široko rasprostranjenoj u seoskim domaćinstvima Hrvatske.
Ova praksa, nekoć uobičajena u seoskim domaćinstvima, danas se rijetko viđa, a zahvaljujući radu dvoje autora – Antonije Putić i Matka Antolčića – vraćena je u fokus kao vrijedan dio tradicijske baštine.
Otvorenje je obilježeno i nastupom KUD-a Graničar Čazma, koji je izvedbom narodnih pjesama vjerno dočarao ambijent prošlih vremena.
Tomislavo Matić, viši kustos Gradskog muzeja Bjelovar, osvrnuo se na važnost teme i za programsku knjižicu priredio iscrpan tekst.
Kuće u Moslavini i Bilogori
– Čovjek je društveno biće i u njegovoj je prirodi da živi u zajednici, odnosno u susjedstvu s drugim ljudima. Seljak, poljodjelac, stočar, u goloj borbi za opstanak stalno je naseljavao nove krajeve kako bi se na kraju skrasio i osnovao svoj dom. Najvažnije je bilo da mjesto ima dosta obradive zemlje, a da se pri tom kuće ne rade na plodnom tlu koje je potrebno za obradu. Pri gradnji kuća imamo prirodne čimbenike: geološki sastav tla, biljni pokrivač, klima, konfiguracija terena i materijal iz prirode potreban za gradnju kuća. Drugi čimbenik je društveni: gospodarska djelatnost stanovništva, struktura obitelji, socijalni i politički sastav, religija, povezanost s ostalim naseljima…
Kuće panonskog areala u koji spada Bilogora i Moslavina radile su se organizirano u ušorenim ulicama, jedna do druge, čineći tako niz i skladan oblik sela.
Kuće u Moslavini uglavnom su se radile od tesanih planjki (hrastovi dasaka – ”daščare”). Građene su tako što su se između vertikalnih stupova ugrađivale daske od kalanog drveta koje bi se onda s unutarnje strane obavezno, a s vanjske po želji olijepile blatom.
U Bilogori je bila slična gradnja, samo što se između vertikalnih stupova ugrađivalo pleteno pruće ili brvna (deblji kolci) koji bi se onda olijepili blatom i s vanjske i unutarnje strane.
”Cifranje” interijera kuće
Kod gradnje kuća postojala su razna vjerovanja: s gradnjom nove kuće trebalo je početi za punog mjeseca, ali je podrum, ako ga je kuća imala, trebalo iskopati kad je mjesec ”mali” kako podrum ne bi bio vlažan. Ako bi štakori i miševi napustili kuću, vjerovalo se da će se kuća ubrzo srušiti. Da bi se izbjegla nesreća u kući, prilikom gradnje krova preko kuće su prebacivani razni predmeti (jabuka, jaje, sveta voda…)
Interijer kuće bio je skroman. Stol, tkalački stan, škrinje za ruho (”ruvo”), kreveti. Zidovi su se vapnili u bijelo, posebno oko blagdana Svih Svetih jer od tada počinju pripreme i za najradosniji blagdan Božić.
Pojavom industrije i obrta i ljudima na selu sve je više dostupnija roba i alati koji su im olakšavali posao. Tako je i s uređenjem kuća. Gleda se da ambijent bude što ugodniji za život. Dodaju se novi predmeti, a zidovi se ukrašavaju novim tehnikama, valjcaju se kupovnim valjcima s raznim ornamentima i bojama već kako je kome odgovaralo. Tko nije imao gumene valjke, a želio je ukrasiti prostor, ornamente je iskrojio na papiru i tako ih bojom prenio na zid. Prilikom rada na terenu jedna žena mi je rekla kako je na bijele zidove stavila vreću od krumpira i prešla bojom preko nje te je tako dobila neodređeni ornament kojim je ”nacifrala” interijer kuće.
”Muškarci grade kuće, a žene domove”
Gotovo uvijek krečenje kuće i valjcanje obavljale su žene. To potvrđuje i stara izreka: ”Muškarci grade kuće, a žene domove”.
Uistinu, još danas vidjeti to narodno blago seoskog graditeljstva i toplinu interijera kuće pravi je melem za oči.
Stoga i ova izložba podsjetnik je na neka davna vremena, ali i poticaj da ljudi ponovno svoje domove urede u ”starinskom štihu” kako ne bi bilo sve novo, kopirano i već viđeno – kazao nam je Matić.
Spoj prošlosti i sadašnjosti
Izložba ostaje otvorena do kraja rujna i nudi priliku da se kroz sliku i fotografiju ponovno osjeti kako su domovi nekoć disali – kroz boje, uzorke i radost zajedničkog stvaranja.
Dvoje umjetnika, Antonija Putić i Matko Antolčić, udružili su svoje talente prvi put, stvarajući djelo koje spaja prošlost i sadašnjost.
Antonija Putić je poznata po svom radu na projektu Boje Bilogore, a ove je godine ostvarila i zapaženu samostalnu izložbu u Zagrebu. Njezinim radovima zajednička je tišina prirode i topla emocija zavičaja.
Sve njezine radove i bilješke možete pronaći na Facebook stranici Boje Bilogore.
Mala kulturna oaza
Matko Antolčić, koji iza sebe ima bogat opus u slikarstvu i grafici, otvorio je vrata svoga ateljea u kojem se može ne samo razgledati izložba već i razgovarati s umjetnikom, doživjeti prostor stvaranja, pa čak i sudjelovati u njegovim radionicama. Atelje u Čazmi prava je mala kulturna oaza.
Izložba ”Valjc” nas poziva da se prisjetimo vremena kada su domovi ukrašavani s ljubavlju, bez žurbe i pretjeranih ambicija – jednostavno, iskreno i ljudski. Izložbu, koja ostaje otvorena do rujna, otvorila je gradonačelnica Valentina Čanađija.
U narednim mjesecima u okviru izložbe održavati će se i radionice valjcanja. (ika)
