Na današnji dan: Krađa Einsteinova mozga trebala je otkriti tajnu genijalnosti

Albert Einstein

Alber Einstein je u prošlosti imao status koji danas imaju glazbene i filmske zvijezde, što je bilo prilično neuobičajeno za ono vrijeme.

Nije da mu ta slava nije godila, no bio je svjestan i ružne strane svega toga, pa je rano počeo razmišljati o smrti i svojem počivalištu.

Umro je dobi od 76 godina 18. travnja 1955. godine u ranim jutarnjim satima, točnije oko 1 sat poslije ponoći.

Uzrok njegove smrti je puknuće aneurizme u trbušnoj šupljini, a umro je u bolnici Sveučilišta Princeton u američkoj saveznoj državi New Jersey. Tamošnji patolog Thomas Stoltz Harvey vidio je u njegovoj smrti priliku za istraživanje mozga ne bi li se otkrila ”tajna” Einsteinove posebnosti.

Patolog Harvey

Einstein nije želio da mu se ”prčka” po tijelu i u osnovi bio je jasan po tom pitanju, tražio je kremaciju svojih ostataka i rasipanje pepela po lokaciji koja će ostati nepoznata javnosti.

Harvey je protivno želji ovog genija ne samo uzeo njegov mozak već je isti izrezao u 240 dijelova.

Uz mozak je u paketu uzeo i očne jabučice. Iz izrezanih dijelova izdvojio je uzorke tkiva kao mikroskopske preparate.

Tako je, kažu, uništena tona važnih informacija. Većina dijelova mozga je ostala u Harveyevom vlasništvu desetljećima.

On je pripremljene preparate poslao neurolozima.

Naime, Harvey je bio patolog odnosno amater u području mozga, pa je uzorke slao stručnjacima za mozak iz SAD-a i Kanade.

Svaki taj djelić mozga sadrži mlijarde neurona i glijalnih stanica povezane složenom mrežom aksona koji prenose i obrađuju informacije, a njihovo proučavanje daje uvid u način funkcioniranja pojedinih dijelova mozga.

Retroaktivni pristanak obitelji

Einsteinova obitelj je brzo saznala za krađu, no nakon toga je retroaktivno i, naravno, sasvim nevoljko dala dozvolu  Harveyu za istraživanjem pod uvjetom da se ono dijeli s javnosti, ali u znanstvenom smislu.

Danas su dijelovi mozga koji su bili kod Harveya vraćeni u Sveučilišni medicinski centar Princeton dok su neki završili u Muzeju povijesti medicine Mütter u Philadelphiji. Iako je dio znanstvenika vratio dobivene uzorke Einsteinova mozga, dio to nije učinio, dapače dio nikada nije odgovorio na primitak uzoraka od  Harveya.

Budući da ne postoji precizna evidencija koja bi pokazala kome su i gdje su sve uzorci proslijeđeni, danas nisu svi dijelovi Einsteinova mozga u spomenutim institucijama. Ostaci Einsteinova mozga koji se nalaze na Sveučilištu Princeton se mogu vidjeti, ali samo uz prethodno dano dopuštenje.

Istraživanje se nastavilo 1985. godine

Dopuštenje se izdaje onima koji imaju solidnu znanstvenu argumentaciju za pristup njegovim ostacima. Sam Harvey nije dobro prošao jer je zbog ovog čina izgubio posao, potom se razveo od žene, a poslije je i izgubio medicinsku dozvolu, iako njen gubitak nije bio direktno vezan uz njegovu krađu. Nakon svih tih događaja zaposlio se u tvornici plastike, ali kao radnik u proizvodnji u Kansasu, piše Povijest.hr.

S njim su dakako putovali i dijelovi Einsteinova mozga. Istraživanja Einsteinova mozga nije ni bilo nekoliko desetljeća, sve do 1985. godine.

Tada je poznata neurologinja Marian Diamond s Barkleya objavila rad na temu ovih uzoraka koje je dobila od Harveya. Nakon medijske pompe porastao je znanstveni interes za te uzorke i uopće Einsteinov mozak. (ika)