Najstravičnije zasjedanja sabora u hrvatskoj povijesti dogodilo se 27. veljače 1397. godine.
Na tzv. Krvavom saboru u Križevcima došlo je do ubojstva hrvatskog bana Stjepana II. Lackovića i njegovih pristaša po zapovijedi hrvatsko-ugarskog kralja Žigmunda Luksemburškog.
U tadašnjem Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu postojale su dvije skupine koje su se borile za moć. Jednu je grupu predvodio kralj Žigmund Luksemburški, koji je preko supruge postao vladar u Ugarskoj i Hrvatskoj. Druga skupina sastojala se od nezadovoljnih velikaša koji su izabrali konkurentskog kralja – Ladislava Napuljskog – iz dinastije Anžuvinaca.
Tako su se na ovom prostoru borile dvije frakcije od kojih je jedna podržavala dinastiju Luksemburg, koja je potjecala s područja Ardena, a centar moći imala je trenutno u Češkoj. Protivnička dinastija bili su Anžuvinci.
Oni su potjecali u muškoj liniji od francuskih kraljeva, a centar moći imali su tada u Napulju.
Zidna slika Otona Ivekovića
Neko se vrijeme smatralo da je Žigmund mrtav jer je sudjelovao u Bitki kod Nikopolja 1396. godine, gdje su Osmanlije teško porazili kršćansku vojsku (Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo, Sveto Rimsko Carstvo i Litva).
Ipak, Žigmund Luksemburški je preživio i, vrativši se u kraljevstvo, pozvao protivničke velikaše na sabor u Križevce radi dogovora.
Da pokaže dobre namjere dodijelio je pozvanom plemstvu tzv. salvus conductus, tj. pismene isprave koje su im osiguravale siguran prolaz i kojima su bili zaštićeni od napada. Sabor se, po svemu sudeći, održao u Crkvi svetoga križa, piše Povijest.hr.
Stoljećima kasnije, zidna slika u križevačkoj Crkvi Svetog Križa, koju je naslikao Oton Iveković, prikazuje umjetničku interpretraciju krvavog epiloga tog događaja koji danas nosi naziv krvavi križevački sabor.
Postavljena je 1914. godine i najveće je djelo Otona Ivekovića, hrvatskog slikara. Inspiraciju je nerijetko tražio u povijesnim likovima i događajima.
Iako se u njoj nalazi slika samog povijesnog događaja postavljena 1914. godine, Crkva Svetog Križa ispada najmanje vjerojatna kao mjesto saborovanja, tim više što se nalazi izvan gradskih zidina.
Tako se sabor, smatra se u Križevcima, održao u Sabornici, odnosno zgradi današnje Gradske galerije.
Hrvatska je vojska ostala izvan grada, a ban Lacković, njegov sinovac Andrija i hrvatski plemići ostavili su oružje ispred mjesta održavanja skupa vjerujući da uživaju kraljevu zaštitu.
Pokolj hrvatskog plemstva
Tijekom zasjedanja došlo je do prepirke, koja je završila time što su Žigmundovi pristaše ubili Lackovića, njegovog nećaka te njihove pristalice. Njihova su mrtva tijela izbačena kroz prozore crkve u kojoj se održavao sabor.
Na vijest o krvoproliću hrvatska je vojska pohitala u Križevce i započela je bitka protiv Žigmundovih pristaša. U neravnopravnoj borbi palo je tridesetak Hrvata, prije nego su se povukli.
Žigmundova je stranka na kraju prevladala u Kraljevstvu, a protukralj Ladislav Napuljski morao se povući iz ovih krajeva (na kraju je izdajnički prodao Dalmaciju Mlečanima 1409. godine).
Vijest o zbivanjima na saboru u Križevcima odjeknula je hrvatskim zemljama. Žigmund je događaj pokušao oprati dajući nove kraljevske povlastice Križevcima i nekim drugim hrvatskim gradovima.
No krvavi sabor križevački ostao je zabilježen u sjećanjima, pričama i umjetničkim djelima, čak i kao inspiracija za izdaju i pokolj nenaoružanih u epizodi TV serije Game of Trones ”Red Wedding”. (ika)
