Povijesni sastanak na kojem su dogovorena načela vezana uz osnivanje Pokreta nesvrstanih održan je na Brijunima 19. srpnja 1956. godine. Domaćin je bio jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito, a gosti su mu bili indijski premijer Jawaharlah Nehru i egipatski predsjednik Gamal Abdel Naser. Tito je te važne državnike ugostio na otočiću Vangi, najekskluzivnijem dijelu brijunskog kompleksa, gdje je imao osobni kutak i kamo su pristup imali samo odabrani.
Nakon razgovora na brijunskom otoku Vangi, Tito, Naser i Nehru potpisali su u Bijeloj vili na Velikom Brijunu Brijunsku deklaraciju u kojoj je pisalo: “Mir se ne može postići podjelom, već težnjom ka kolektivnoj sigurnosti u svjetskim razmjerima i proširivanjem oblasti slobode, kao i okončanjem dominacije jedne zemlje nad drugom.”
To je bio osvrt na hladnoratovske podjele tadašnjeg svijeta, između Istočnog (SSSR) i Zapadnog bloka (SAD). Pokret nesvrstanih trebao je pružiti svojevrsnu alternativu toj bipolarnoj podjeli.
Tek pet godina kasnije, u rujnu 1961. godine, održana je prva konferencija nesvrstanih na kojem je nazočilo 25 država. Konferencija je održana u Beogradu, a glavnu riječ imao je Josip Broz Tito. Tijekom godina broj članica je rastao te su nesvrstani kao tzv. Treći blok sve više dobivali na važnosti, pogotovo u vrijeme dekolonijalizacije u Africi i Aziji. Ipak u drugoj polovici sedamdesetih godina 20. stoljeća ugled pokreta gubi na ugledu jer su pojedine članice bile angažirane u međudržavnim ili regionalnim sukobima, pa su pristajale na savezništvo s velikim silama (SAD-om ili SSSR-om). Usto, mnoge članice na vlasti imale su represivne režime, piše Povijest.hr.
Raspadom bipolarnog poretka uloga nesvrstanosti slabi, iako pokret i dalje djeluje. (ika)
