Jedna od najboljih cesta Austro-Ugarske Monarhije bila je slavna Lujzijana (također Lujzinska cesta i Via Ludovicea) koja spaja Rijeku i Karlovac, s odvojkom od Gornjega Jelenja preko Meje do Bakra. Cesta je duga 141 kilometar, a ime je dobila po Mariji Lujzi, kćeri cara Franje I. Habsburški.
Glavni pobornik gradnje ceste bio je biskup i prethodnik hrvatskog narodnog preporoda Maksimilijan Vrhovac koji je aktivno radio na podizanju hrvatskog gospodarstva. Samu izgradnju ceste financiralo je i kasnije njom upravljalo dioničko društvo.
Lujzijanu je projektirao, i nadgledao njezinu izgradnju, podmaršal Filip Vukasović. Početak gradnje bio je 1803. godine. Izgrađena je s kolnikom širine 8,2 metra, uzdužnim nagibima uglavnom manjima od 4 posto, te s kvalitetnim kamenim mostovima i podziđem.
Lujzijana je svečano puštena u promet 11. prosinca 1811. godine nakon čega je na značenju izgubila starija Karolinska cesta. Moderna za svoje doba, cesta je zadovoljavala potrebe ondašnje trgovine te rastuće manufakturne i industrijske proizvodnje i pritom potaknula razvoj prostora i naseljâ uzduž ceste.
Lujzinska cesta podržavljena je 1881. godine kad se promet već bio smanjio zbog sve većeg značenja željeznice. Rekonstruirana je 1910. godine, dio kroz Delnice asfaltiran je 1940. godine, a za Drugog svjetskog rata i dio od Rijeke do Grobnika. Do kraja 1955. godine asfaltirana je gotovo cijela cesta (osim dijelova na kojima je ugrađena kamena kocka).
Danas je veći dio cestovnoga prometa između Karlovca i Rijeke preuzela suvremena cesta položena južno od Lujzinske, dovršena 2004. godine.
