Najrazorniji potres u zabilježenoj povijesti Zagreba dogodio se na današnji dan, 9. studenog 1880. godine u 7 sati i 33 minute, a epicentar je bio sjeveroistočno od Zagreba, između Kašine, Zeline i Kraljeva vrha.
Procjenjuje se da je intenzitet potresa bio VIII stupnjeva Mercalli-Cancani-Siebergove ljestvice, a magnituda 6,3 stupnja po Richteru. Oštećena je otprilike polovica zgrada u tadašnjem Zagrebu, ukupno 1758 kuća. Poginulo je dvoje ljudi (litograf Stanić i bankovni službenik Lavoslav Smetana), a 29 ih je ozlijeđeno. Danas je poznat kao Veliki potres.
Oštećena crkva u Bjelovaru
Potres je takve jačine da se osjetio u Vukovaru i Dubrovniku. Naravno i u Bjelovaru pri čemu je oštećena današnja katedrala sv. Terezije Avilske u Bjelovaru, a obnovio ju je Hermann Bolle osam godina kasnije. Crkva je temeljito obnovljena iznutra tek 1896. godine.
Temeljita obnova
Što se tiče Zagreba, teško su bile oštećene zagrebačke crkve. Srušen je toranj crkve sv. Franje na Kaptolu, kao i jedno krilo franjevačkog samostana. Velike štete pretrpjela je zagrebačka katedrala te je bila potrebna temeljita obnova. Potres je srušio svodove u katedrali i oltare, probio pod, oštetio grobnice i zvonik. Obnova je završena 1906. godine, a vodio ju je Hermann Bolle koji je katedrali dao oblik kakav danas poznajemo.
Stanovništvo se iselilo
Barake za stradale podignute su na brzinu na mjestu današnjeg srednjoškolskog igrališta u Klaićevoj ulici. Mnoštvo stanovništva pobjeglo je ili se iselilo u Beč, Graz, Maribor, Celje, Ljubljanu i Trst. U prva 24 sata nakon potresa na zagrebačkom je Glavnom kolodvoru izdano 3800 putničkih karata. Kako bi se mogao nositi s posljedicama potresa, grad je ustanovio posebno povjerenstvo. Oko otklanjanja posljedica štete posebno se angažirao tadašnji gradski senator August Šenoa. Zbog toga je dobio upalu pluća, od čijih će posljedica sljedeće godine umrijeti u dobi od samo 43 godine.
Šteta blizu 50 milijuna kruna
Računa se da je materijalna šteta iznosila blizu 50 milijuna kruna, što je bila polovica tadašnjeg godišnjeg državnog proračuna. Car i kralj Franjo Josip donirao je 20 tisuća forinti, no to je bilo dovoljno tek za obnovu nekoliko kuća. Novčana pomoć stizala je iz cijele Europe. Najveći dio priloga uplaćen je na području Austro-Ugarske, no sredstva su skupljena i u Kopenhagenu, Istanbulu, Cardiffu, Londonu, Parizu, Bernu, Sofiji, Aleksandriji, a pomoć je poslao i papa Lav XIII. Potres je potakao veliku obnovu grada, podsjeća portal Povijest.hr.
