Nada Smiljanec jedna je od rijetkih osoba za koje se s punim pravom može reći da su istinski humanitarci.
U bjelovarskom kraju, ali i šire, gotovo da nema osobe iz humanitarne sfere koje nije čula za ovu dobrodušnu i vrijednu dobročiniteljicu, a premda joj je 69 godina na leđima, Nada sa svojim vrijednim prijateljicama još uvijek vrijedno pomaže potrebitima.
Jedna velika obitelj
Tako je ovih blagdanskih dana s prijateljicom Anđelkom Papić već tradicionalno posjetila Pučku kuhinju gdje je korisnicima koji su stigli po svoj blagdanski objed podijelila i čokoladnu roladu. Ove nesebične žene nakon tog su posjetile i članove Udruge OSIT koja se brine za osobe s intelektualnim teškoćama. Nada kaže da se u udruzi osjeća kao u krugu obitelji.
-Već godinama posjećujemo naše Ositovce i osjećam kao da smo jedna velika obitelj. Svi se izuzetno dobro poznajemo, cijenimo i volimo, a to je ono najbitnije – priča nam ova 69-godišnjakinja koja se humanitarnim radom bavi gotovo 30 godina.
Same pripremile ”Uskrsno jutro”
Inače, simpatična i za razgovor uvijek ugodna Nada već godinama obavlja dužnost predsjednice Udruge ”Srce Bilogore” koja okuplja članice kojima nije stran humanitarni rad, a rade i na očuvanju tradicionalnih bilogorskih običaja.
Jedan od njih je i svojevrsni prikaz ”Uskrsno jutro”, svojevrsni prikaz davnih uskršnjih običaja na Bilogori.
– Želja mi je bila očuvati našu tradiciju. Zato smo na uskrsno jutro na štandu ispred katedrale sv. Terezije Avilske prikazivali kako se blagoslivlja jelo, kako se molilo, stol je tada pun domaćih proizvoda od sira, jaja, šunke, kobasica, špeka i finih kolača, a tu je i bilogorski kovrtač, poznati domaći kruh koji se pekao za Uskrs i Božić. Svi koji bi pristupili našem štandu mogli su sve to kušati, a vrijedne članice naše udruge sve su to same pripremile – priča nam Nada.
Simbolična financijska pomoć uvijek je dobro došla
Moguće je, kaže, da će i taj prikaz tradicionalnih običaja s vremenom izumrijeti. Ne zato što u udruzi nema članica (trenutno ih ima 24), već zato što nema zainteresiranih za donaciju kako bi tu cijelu priču i dalje mogle održati na životu.
-Godinama smo sve same financirale i prikupljale po selu. Uvijek smo dobile tu jaja, tamo šunke… Same smo pekle kolače i sve pripremale. sada je sve poskupjelo. Iako to nije neki veliki novac, jednostavno ne možemo sve to same financirati. Zato ovim putem apeliram na dobre ljude da nam ubuduće malo pomognu oko tih stvari, ako je ikako moguće. Jer to su naši lijepi običaju koje zaista vrijedi čuvati – priča nam Nada.
”Nepopravljiva dobrotvorka”
Za Nadu prijateljice i članice Udruge ”Srce Bilogore” kažu da je jednostavno ”nepopravljiva dobrotvorka” te ”čista i iskrena osoba” kojoj bi se vjerojatno srce zaustavilo kada bi prestala pomagati drugima.
-Sve što radim, radim od srca. Smatram da ako nešto radiš iz srca, tako su svi na dobitku. Uvijek se vodim mišlju da je dobro činiti dobro, a ta dobrota se čovjeku često i vrati. Iako, moram priznati da primjećujemo kako je korona utjecala na ljude i svi su se nekako promijenili. Manje je pozitivnih osoba, a više je nekako jala i zločestoće. No, ne bih sada o tome… Držimo se lijepih stvari – poručila nam je svima Nada, jedna od istinskih humanitarki. (ika)
