Foto: Štefan Brajković
Ovih je dana završena konstrukcijska obnova Marijina dvora u naselju Dioš nedaleko od Končanice.
Inače, dvorac Dioš je zaštićeno kulturno dobro, a Hrvatska salezijanska provincija koja je vlasnik najmlađeg hrvatskog dvorca u 20. stoljeću uspjela je ”povući” iz Fonda solidarnosti Europske unije gotovo 5,5 milijuna eura za njegovu konstrukcijsku obnovu.
Dvorac koji se prostire na 7000 kvadrata sve do prije nekoliko godina je bio ponuđen na prodaju, a cijena mu je iznosila 1,5 milijuna eura.
Međutim, salezijancima se otvorila prilika za njegovu obnovu što su obje ručke iskoristili. U planu je i cjelovita obnova nakon koje bi ovaj prekrasan dvorac trebao postati Europski centar pokreta salezijanske mladeži.
Zanimljiva povijest
Dvorac Dioš poznatiji i kao ”Marijin dvor” izgrađen je 1904. godine i poseban po neuobičajenim arhitektonskim rješenjima, jer je naručiteljica izgradnje zahtijevala ”da ne smije odavati dojam ljetnikovca, ili lovačkog doma, već gospodske kuće’”.
Obitelj pl. Tikeri (Tükory), zapravo Aleksandar pl. Tikeri, došla je u taj kraj kupnjom veleposjeda 1879. godine od udovice Lechner koja je do veleposjeda došla kupnjom od obitelji pl. Jankovića – grofova Daruvarskih.
Cijeli dvor građen opekom i obrađenim kamenom pa ostavlja dojam pseudo gotičke-secesionisticke jednokatne građevine. Ističe se složenim tlocrtom, različitim visinama krovišta, dvjema otvorenim kulama – vidikovcima na istoku i dvjema manjim kulama koje završavaju stožastim krovom i pokrovom od biber-crijepa. Prozorski otvori su polukružni, ostakljeni ornament staklom. U dvorcu je više manjih i dvije velike prostorije.
U izvještaju konzervatorske službe iz 1972. godine stoji: Dvor se razlikuje od ostalih dvoraca neuobičajenom arhitektonskom koncepcijom. Impresionira inventivnošću i bogatstvom arhitektonskih elemenata, naročito u enterijeru u stilu secesije.
Mađarski arhitekti
Neuobičajena arhitektonska rješenja Dvor su projektirali i izgradili madžarski arhitekti Foerk Erno i Sandy Gyula. Opis iz kojeg donosimo dio prijevoda publicirali su u mađarskom časopisu Udruge inženjera i građevinara 1906. godine u Budimpešti.
– Vlasnik, udovica Tükory Alajosz čiji nacrt dvora obznanjujemo, nam je naložila da izgradimo takovo zdanje koje će izgledom odgovarati krasnoj okolini svojega posjeda, zvanog DIOSSZENTPAL (Orahov Sveti Pavao). Dvorac je trebao imati ozbiljan izgled, a prostorije su u njemu imale služiti više privremenom boravku (najviše za vrijeme lova), i zimi i ljeti. No nije trebao odavati dojam ljetnikovca, ili lovačkog doma, već gospodske kuće. Ovim smo uvjetima nastojali udovoljiti. Štujući mišljenja naručitelja i izvođača, nismo građevini željeli dati moderan izgled. Nismo upotrijebili ni povijesni stil, nego više nešto neuobičajeno – stoji u zapisu.
Nacionalizacija dvorca
Salezijanci kupuju ovaj dvor pred I. svjetski rat obitelj Tikeri parcelira posjed i rasprodaje svoje imanje. Vlasnicima dvora postaje obitelj Kulmer, zatim Švicarska banka, pa Banovina Hrvatska. Početkom II. svjetskog rata dvor kupuje katolički red salezijanaca, za odgoj podmlatka.
U pregovorima uz pomoć lokalnih župnika iz Daruvara i Končanice sa Zavodom za kolonizaciju, dvor Dioš kupljen je i preimenovan u Marijin dvor.
U unutrašnjosti uređena je kapelica. Narod je bio oduševljen dolaskom salezijanaca koji su odmah osnovali i osnovnu školu za lokalno pučanstvo. Život i rad salezijanaca, koji su organizirali i svećeničko učilište, tekao je bez poteškoća tijekom rata sve do 1945. godine.
Dvorac je tada nacionaliziran, a klerici su se morali razići u susjedne župe Badljevinu i Sirac. Svećenstvo s učenicima moralo se 1946. godine iseliti. Značajno je napomenuti da je u salezijanskom učilištu bio i član HAZU, akademik Stjepan Babić, priznati i zaslužni jezikoslovac.
U spomen na pokojnog supruga
Od tada je dio dvora korišten za osnovnu školu i za učiteljske stanove. Vece su prostorije povremeno upotrebljavane za vojnu obuku. Tada se u njemu i održavaju razni tečajevi poljoprivrede, veterine i učiteljski tečajevi.
Nakon demokratskih izbora 1990. godine i Domovinskoga rata sudskom odlukom 1995. godine Marijin dvor ”Dioš” vraćen je salezijancima. U dvorcu se ponovno obavlja bogoslužje, a jedna radna prostorija pretvorena je u kapelicu Marije pomoćnice. Radovi na obnovi započinju 1996. godine s nadom da Marijin dvor postane duhovni centar mladeži i odraslih.
Na dvorcu je sačuvana ploča s mađarskim natpisom, koji u prijevodu glasi: Bog blagoslovio ovu kuću, koju je sagradila gda. udovica od Tikeri Alajoša, rođena Falkenberg Paula, A.D. 1904. na spomen svog supruga. (ika)
