U narodu je uvriježeno mišljenje kako je malom čovjeku (fizičkoj osobi) teško ili gotovo nemoguće dobiti sudsku parnicu protiv neke od osiguravajućih kuća, posebice ako se radi o potraživanju nastale štete zbog naleta vozila na divljač.
U jednoj naoko jednostavnoj sudskoj parnici koja je upravo ovih dana nepravomoćno okončana pred bjelovarskim Općinskim sudom, Aleksandra K. iz okolice Bjelovara uspjela je dokazati drugačije.
Premda je riječ o prvostupanjskom predmetu na koji je moguća žalba, činjenice za sada kažu da tuženo Jadransko osiguranje tužiteljici Aleksandri mora platiti gotovo 15 tisuća kuna na ime nastale štete na automobilu te ujedno podmiriti trošak sudskog procesa od 11 tisuća kuna.
No, krenimo redom.
Nije uspjela ni zakočiti
Prije dvije godine, točnije 26. lipnja 2016. godine Aleksandra je upravljala osobnim automobilom oko 19.40 sati prometnicom koja spaja Gudovac i Klokočevac u okolici Bjelovara. U jednom trenutku na cestu joj je pred automobila izletjela srna i ”bam”!
Vozačica nije stigla ni zakočiti. Policija je napravila zapisnik o nesreći, a Aleksandra se po naputku lokalnog Lovačkog društva ”Fazan” iz Gudovca sa zahtjevom za naknadu štete obratila Podružnici Jadranskog osiguranja u Koprivnici. Brzo joj je odgovoreno da je predmet u obradi te kako će po pribavi cjelokupne dokumentacije donijeti odluku u zakonskom roku. Tužiteljica se potom obratila odvjetniku koji je u dva navrata, prvo dopisom, a potom i mailom kontaktirao podružnicu Jadranskog osiguranja. Međutim, odgovor ni tada nije stigao pa je Aleksandra odlučila pokrenuti privatnu parnicu kako bi istjerala odštetu u iznosu nešto većem od 20 tisuća kuna.
I tek tada su krenuli ”festivali” koji su, eto, do nepravomoćne presude potrajali dvije godine.
Osiguranje: ”Odbijte tužbeni zahtjev”
U odgovoru na tužbu pravni zastupnik, odnosno odvjetnik tuženog Jadranskog osiguranja pokušao je na sve načine skinuti odgovornost sa svog klijenta. Osporavao je pasivnu legitimaciju, poricao bilo kakvu odgovornost za nastalu štetu, čak i osnovu te visinu nastale štete.
Ovo potonje je pojasnio da je tužiteljica dostavila ponudu za popravka vozila koja nije u skladu s izvidom štete te da sadrži izmjenu dijelova koji nisu bili oštećeni. Ujedno, odvjetnik osiguranja je zauzeo stav da tužiteljica ničim nije dokazala da je popravila auto i taj popravak platila. Zato je sudu predložio da u cijelosti odbije njen tužbeni zahtjev.
Nakon što je njihovo dogovor stigao na sud, uslijedio je posao sutkinje Sonje Celovec Trivanović iz Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima koja je vodila parnicu. Sutkinja je zasukala rukave, naoružala se strpljenjem i pomno pregledala sve dokazne materijale iz spisa koji je sadržavao 140–ak stranica, da bi na koncu odbila sve navode tuženika u odgovoru na tužbu.
Najbitnija je–polica!
Što se tiče pasivne legitimacije, sutkinja je utvrdila da se ta se tvrdnja pokazala promašenom, obzirom da je Lovačko društvo ”Fazan” na dan nesreće imalo s Jadranskim osiguranjem zaključenu policu od odgovornosti za štetu koju uzrokuje divljač na motornim vozilima, a upravo se ta činjenica pokazala jednom od najbitnijih karika u cijeloj priči.
Sudu je tijekom postupka angažirao i prometno–tehničkog vještaka, u ovom slučaju Zlatka Totha iz Zagreba, koji je proveo rekonstrukciju nesreće te 4. siječnja u pismenom obliku iznio svoje mišljenje.
Potraga za odgovornošću
Što se tiče visine nastale štete, vještak je traženi iznos tužiteljice od 20 tisuća kuna smanjio na 16 tisuća, a s nje je i sklonio odgovornost da bi eventualno sama bila kriva za nesreću. Naime, utvrdio je da se žena neposredno prije nesreće vozila prometnicom po propisima, oko 50 kilometara na sat, ali i da joj je divljač izletjela s desne strane ceste takvom brzinom da jednostavno nije uspjela ni zakočiti.
Tuženo osiguranje pokušalo je odgovornosti prebaciti i na Županijsku upravu za ceste Bjelovarsko–bilogorske županije. Pozvali su se na činjenicu da im je tajnik Lovačkog društva ”Fazan” još 15. siječnja 2012. godine uputio dopis da na predmetnom dijelu ceste postave znak ”divljač na cesti”. No, iz ŽUC–a su posvjedočili kako dopis do njih nikada nije stigao, što su protumačili kao odustajanje od zahtjeva. Ujedno, od travnja 2012. godine navedena je prometnica potpala pod nadležnost Grada Bjelovara pa je i ta činjenica pridonijela da odgovornost ŽUC–a u navodima tuženog osiguranja padne u vodu.
Isplata odštete ”pala” na osiguranje
Za kraj, sud je na kraju presude vrlo kratko rezimirao cijeli proces.
-Kako je u postupku utvrđeno a je LD ”Fazan” Gudovac iz čijeg područja lovišta je srna izašla na cestu prema Klokočevcu imalo zaključenu policu osiguranja kod tuženika upravo za pokriće štete koju prouzroči divljačna motornim vozilima, te kako u ovom postupku nitko nije sporio da se radi o srnećoj divljači koja je na cestu istrčala iz LD ”Fazan” Gudovac, to je tuženik sukladno odredbi čl. 964. i 965 Zakona o obaveznim odnosima, u obvezi nadoknaditi tužiteljici nastalu štetu koju je prometno–tehnički vještak utvrdio u iznosu od 15.955,32 kuna, umanjenu za 1000 kuna za ugovorenu franšizu prema polici–stoji u pojašnjenju presude. (ika)
