U svjetlu prošlotjednih događanja (objave i najave natječaja) i kontinuiranog naglašavanja kako je IKT (Informacijska i komunikacijska tehnologija), predvodnica razvoja u narednom razdoblju, održala sam nekoliko sastanaka sa poduzetnicima koji su iskazali svojevrsni prezir promoviranja isključivo IT djelatnosti.
Smatram da se varaju, upravo iz razloga što je IT postala horizontalna tema razvoja svake od djelatnosti, pa čak i privatnog života. Tehnologija nam je započela brisanje privatnog i poslovnog života, jer, ljudi moji–Internet sve pamti.
Poruka u ponoć
A toliko smo se naviknuli biti digitalno interaktivni, da sada nije nikakvo iznenađenje kada vam stigne odgovor na mail ili poruku u ponoć ili jedan sat u noći. Postalo je ”normalno” biti svugdje i u svako vrijeme. Brojni stručni članci govore o ekonomiji digitalne tehnologije 21. stoljeća, u kojoj nebrojene mlade tvrtke razvijaju aplikacije koje su osmišljene da bi ”monetizirale nova područja potencijala koje otvaraju ti trendovi. Na području transporta, dostave, smještaja, financiranja, popravaka (vodoinstalaterstvo, elektrika, itd.), usluge najma i tako dalje, nove inicijative se rađaju svakoga dana.”
Vaš proizvod je dostupan
Fizička infrastruktura više nije primat–sve veći dio poslovnih procesa zahtijeva manji ured, računalo i Internet.
I u svijetu ste!
Vaš proizvod je dostupan svima koji to žele. Zašto kažem da su se granice privatnog i poslovnog počele mijenjati. Prije smo se smijali kada su proizvođači nudili proizvode za djecu (roditelji su široka ciljana skupina kupaca kojima se može prodati dosta toga ukoliko se naglasi ”vrijednost” za djecu), ali primjetna je sve značajnija personalizacija proizvoda i usluga za ostale korisnike. Primjerice, iznajmljivanje apartmana, prodaja odjeće, itd., premjestilo se sve više na društvene mreže–te vam osigurava (često) da vidite tko prodaje, kako… često su tu i privatne objave koji ujedno služe kao kanali za one malo ”tvrđe” kupce.
Najznačajniji faktor–ljudi
Naravno, sve ipak ovisi o vama–što želite ili kako želite doći do proizvoda.
I jednak je pristup i za žene i muškarce, samo je stvar u proizvodu koji se nudi. Nije baš da će se velika većina muškaraca upustiti u raspravu, kako je netko nekoga naživcirao–i eto majice s natpisom ”živčenjača”.
Digitalna revolucija nudi pametne tvornice, pametnu organizaciju rada, pametno upravljanje, ali i pametne gradove, pametne trgovine, pametan transport, i svašta nešto sa predznakom ”pametno”. Ali u navedenom i dalje ostaje najznačajniji faktor–ljudi.
Oni su ti koji osmišljavaju, razvijaju i pokreću sve silne revolucije. Ne slažem se s tvrdnjom da svi mi moramo postati programeri, ukoliko želimo imati posao za 10 do 15 godina. To je ista fora sa mojom pričom o tesaru. Da, programeri su itekako bitni, STEM područje je krucijalno. Ali trebaju i ostala područja, djelatnosti i zanimanja, samo što će se svi oni prilagoditi–razviti dodatne vještine, kako bi išli ukorak s vremenom.
Rad treba cijeniti
I da, ne trebaju svi biti poduzetnici kako bi uspjeli. Možda nekada, možda jednom, ali strast za poslom ne znači nužno da netko mora biti samozaposlen. Postoji veliki broj ljudi koji vole svoj posao i rade ga kao da je njihov vlastiti, te paralelno s tim rade za zajednicu.
Ne mogu se oteti dojmu kako se rad i radnik počelo omalovažavati. ”Roboti će vas zamijeniti…i sl.” Možda, u nekim segmentima da, ali ne u svim. Digitalizacija će promijeniti poslovni proces, rad kao takav, ali ne njegovu srž i koncept.
Rad treba cijeniti, vrijedne ljude treba cijeniti, a ne nekoga tko se trudi i tko je možda tiši, nazivati ”uhljebom” (naravno, izuzeci postoje). Kontinuirano se priča o velikom iseljavanju upravo jer se ne cijeni radnik i sam pojam rada. Uzima se zdravo za gotovo. Ali hajmo promijeniti priču, početi pričati o onima koji ostaju. Onima koji se trude i možda bi otišli, ali ne mogu.
Tona briga i obaveza
O ženama i muškarcima koji svaki dan idu na posao (neki i s grčem u želucu), o ženama i muškarcima koji se trude naći posao, o ženama i muškarcima koji bi se samozaposlili, o ženama i muškarcima koji se brinu o domaćinstvu, ženama i muškarcima koji skrbe o nekome….itd.
Svaki od njih sa tonom briga i stotine misli i obaveza, neki od njih sa ogromnim podočnjacima uslijed neispavanosti (jer obitelj, kao i posao, traži i svoj dio pažnje i rada)… Svaki od njih je vrijedan dobrih vijesti, vrijedan nade u ipak bolje sutra. Svaki od njih osigurava dodanu vrijednost radu.
Svakom od vas, želim sretan Međunarodni praznik rada i od srca želim bolje uvjete, veću razinu poštovanja koju ste zaslužili, kao i snažniju volju koja vas je do sada gurala naprijed.