Piše: Ivan Karačony
Ime joj je Miša, živi u Bjelovaru i nedavno je napunila devet godina.
Iako se čini kao obična djevojčica, Miša je miljama daleko od toga. Svira violinu, ide na ples i predsjednica je razreda, a svoje rođendane slavi na vrlo nesebičan i genijalan način.
Umjesto klasičnih dječjih poklona, djevojčica od svojih prijatelja već dvije godine zaredom traži da joj na rođendan obavezno donesu hranu za pse!
Udomila psa iz azila
Miša je prvi put to to samoinicijativno učinila za svoj 8. rođendan, a njena majka Daša o tome nije imala pojma, sve dok je nisu počeli zvati zbunjeni roditelji koji su mislili da trebaju hranu za svog psa.
-Ovo je već druga godina da Miša od svojih prijatelja traži da joj poklone hranu za pse. Udomile smo psa iz azila uz kojeg je Miša odrasla. Za njega se jako vezala. Zavoljela je sve životinje, a posebno želi pomoći psima u azilu pa zato i traži svoje prijatelje da donesu hranu za pse–kazala nam je njena majka.
”Donijeti hranu za pse”
Za 9. rođendan koji je nedavno proslavila, dogovor majke i Miše je bio da će pokloni ove godine biti samo za nju. Nakon što su naštampali pozivnice, Miša ih je u školi malo ”doradila” i na njih mudro dopisala; ”Donijeti hranu za pse”.
Premda još nije znala dobro crtati ni pisati, Miša je svoju ljubav prema životinjama izrazila putem slikovnice.
-Osmislila je priču o Mazi i Magdaleni. Radi se o kujici koju su držali na lancu i štenetu koje su odvojili od nje. Tu je i priča ”Dva mala psa” koja progovara o napuštenim štencima–priča njena majka.
INTERVJU S DJEVOJČICOM MIŠOM (9): ”Nikako ne bi trebalo napuštati životinje zato što su one kao i mi ljudi”
S ovom genijalnom djevojčicom ovih je dana razgovarala Ana Zibar, kreatorica bloga uspješnog ”Ženski svijet”, a njihov mini–intervju prenosimo u cijelosti.
Kako to da si se odlučila na takav odabir rođendanskih poklona?
-Odlučila sam se zbog toga što meni ne trebaju pokloni jer ja imam sve što trebam, a napuštene životinje su gladne. Njima o tome ovisi život.
Od kada znaš, od kada si svjesna da postoje napuštene životinje?
-Oduvijek znam za napuštene životinje i oduvijek im pomažemo mama i ja. Moja mama je veterinarka. Kad nađemo napuštenu životinju, odnesemo ju u stan, damo joj vode i hrane, okupamo ju, damo joj tabletu protiv glista, očistimo od krpelja i buha, a neke i cijepimo. Onda im tražimo dobar dom da više ne budu napuštene.
Što misliš o napuštanju i napuštenim životinjama?
-Mislim da nikako ne bi trebalo napuštati životinje zato što su one kao i mi ljudi. Boje se, boli ih, imaju iste osjećaje kao i mi, a najviše ljubav. Ja imam dva psa koja su bila napuštena, zovu se Milica i Violeta, a cesto ih zovemo Milica i Kamilica.
Kako se može pomoći napuštenim životinjama?
-Napuštenim životinjama možemo svi pomoći tako da ne prođemo pored njih, nego da se za njih pobrinemo.
Što bi poručila drugoj djeci i odraslim osobama po pitanju napuštanja životinja?
-Ljudima bi poručila da ne napuštaju svoje životinje jer su one članovi obitelji i ako se ne mogu brinuti o životinji, da ju radije ne uzmu. Rekla bi im ako hoće psa ili mačku, da ih ne kupuju kao stvari, nego da udome iz azila ili sa ceste. Tako će učiniti dobro djelo. Još bi željela reći da vole svoje pse i mačke, da ne tuku životinje, da se brinu za njih i da ne drže pse na lancu jer ih to boli.
Comments are closed.