Dok se danas, u siječnju 2026. godine, cijene goriva mijenjaju iz tjedna u tjedan, benzinske crpke nalaze se na svakom koraku, a za puni spremnik samo treba imati novca, prije gotovo pola stoljeća u Bjelovaru, ali i ostatku tadašnje Jugoslavije živjelo se posve drukčije.
Fotografija iz 1979. godine bilježi prizor s Inine benzinske crpke u Bjelovaru– jer tada je to mogla biti samo INA – i dugačke kolone ”žednih” automobila.
Za razliku od današnjice, tada je novca ipak bilo više, ali goriva jednostavno nije.
Par – nepar
Vozači su točili po sustavu par–nepar, ovisno o posljednjoj znamenki registarskih pločica – jedan dan parni, drugog dana neparni brojevi.
Bio je to dio tzv. stabilizacije, programa kojim su tadašnje komunističke vlasti pokušale sanirati posljedice ekonomske krize koja je ozbiljno uzdrmala tadašnju jugoslavensku plansku privredu.
U vremenu opće oskudice snalazilo se kako se znalo i moglo.
Ograničena kupovina ulja, šećera, kave…
Ograničavala se nije samo kupovina goriva, već i namirnica poput ulja, šećera, deterdženata i kave -također se mogla kupiti samo određena količina. Unatoč tome nije bilo dovoljno za sve.
Onaj tko se nije probudio rano i priključio dugačkom redu ispred neke od trgovina, često je kući odlazio prazne košarice.
Danas, kada veliki trgovački centri rade gotovo bez prestanka, takva slika je teško zamisliva.
U svakom slučaju, bez obzira na različita sjećanja, prizori poput ovoga sa starih fotografija podsjećaju da svakodnevni život krajem 70-ih nije bio baš ”cvijeće” i stvar slobodnog izbora, već samo stvar prilagodbe sustavu oskudice. (ika)
