U nedjelju, 4. listopada, Vijeće mađarske nacionalne manjine Bjelovarsko-bilogorske županije obilježilo je Dan sjećanja na aradske mučenike, prisjećajući se trinaestorice mađarskih generala koji su 1849. godine pogubljeni u Aradu nakon sloma mađarske revolucije.
Počast generalu Dragutinu Kneziću
Komemoracija je započela u Velikom Grđevcu, rodnom mjestu generala Dragutina Knezića, jednog od aradskih mučenika.
Ispred njegove biste u središnjem parku položeni su vijenci i zapaljene svijeće u znak poštovanja prema njegovoj žrtvi i uspomeni.
Obilježavanje je nastavljeno u Velikoj Pisanici, gdje je na pročelju mađarskog doma, sjedišta Zajednice Mađara Pisanica, postavljena spomen-ploča spomenutom generalu.
Nakon komemoracije održana sjednica Vijeća
Nakon komemoracije održana je sjednica Vijeća mađarske nacionalne manjine Bjelovarsko-bilogorske županije.
Polaganju vijenaca i komemoraciji nazočio je i izvršni predsjednik Demokratske zajednice Mađara Hrvatske Oliver Matijević.
Nakon komemoracije sudjelovao je i na sjednici Vijeća mađarske nacionalne manjine BBŽ, gdje je vijećnike upoznao s aktualnostima u mađarskoj zajednici.
Vijence su položili predsjednica Vijeća mađarske nacionalne manjine BBŽ Zlata Berkeš, predsjednik Vijeća mađarske nacionalne manjine Općine Veliki Grđevac Eugen Horvat, predsjednik Vijeća mađarske nacionalne manjine Općine Velika Pisanica Elemir Bereš i općinski načelnik Fredi Pali te predstavnici Zajednice Mađara Pisanica i Zajednice Mađara Daruvar.
Sjećanje koje čuva vrijednosti slobode i dostojanstva
Na ovaj način još je jednom iskazana zahvalnost i poštovanje prema aradskim mučenicima, čija žrtva zauzima posebno mjesto u povijesti mađarskog naroda i predstavlja trajni podsjetnik na vrijednosti slobode, dostojanstva i ustrajnosti.
– Sjećanje na aradske mučenike čuvamo kako bismo njegovali svijest o vlastitoj povijesti, ali i vrijednostima slobode, dostojanstva i ustrajnosti koje nadilaze granice i generacije – izjavila je predsjednica Vijeća mađarske nacionalne manjine Zlata Berkeš.
Mađarska borba za samostalnost
Sve je počelo 1848. godine, kada je Europu zahvatio val revolucija, a promjene su stigle i u Ugarsku, koja je tada bila dio Habsburške Monarhije. Mađarski političari tražili su veća prava, samostalniju vlast i reforme, a pokret je prerastao u oružanu borbu protiv bečkog dvora.
Mađarska revolucija postupno je prerasla u rat za neovisnost. Na strani mađarske revolucije borila se i vojska sastavljena od različitih naroda i časnika, među kojima su bili i ljudi koji su prethodno služili u carskoj vojsci. Jedan od njih bio je i Dragutin Knezić, rođen u Velikom Grđevcu, koji je postao general mađarske vojske.
Borbe su tijekom 1848. i 1849. bile sve žešće. Kada mađarske snage više nisu mogle same zaustaviti carske postrojbe, u pomoć Habsburgovcima uključila se i Rusija.
Brutalna odmazda
Mađarska vojska konačno je položila oružje 13. kolovoza 1849. kod Világosa, čime je revolucija i rat za neovisnost slomljen.
Nakon poraza uslijedila je brutalna odmazda. Vojni sudovi pokrenuli su procese protiv brojnih sudionika revolucije, a među najpoznatijim žrtvama bili su vojni zapovjednici mađarske vojske.
Dana 6. listopada 1849. u Aradu je pogubljeno 13 visokih časnika – 12 generala i jedan pukovnik. Među njima bio je i Dragutin Knezić.
Istoga dana u Pešti je pogubljen i prvi predsjednik mađarske vlade Lajos Batthyány.
Upravo zato aradski mučenici nisu ostali zapamćeni samo kao vojni zapovjednici poražene vojske. Njihova smrt postala je simbol mađarske borbe za slobodu i nacionalno dostojanstvo, a 6. listopada jedan je od najvažnijih datuma mađarskog povijesnog sjećanja.
