Na Spomen području u Gudovcu nedaleko Bjelovara danas je održana komemoracija za žrtve ustaškog zločina u organizaciji Vijeća srpske nacionalne manjine grada Bjelovara i Bjelovarsko–bilogorske županije te Udruge antifašističkih boraca i antifašista Bjelovara, a pod pokroviteljstvom Bjelovarsko–bilogorske županije.
Zahvaljujući tadašnjoj bezumnosti pripadnika ustaške vojske i vlasti tadašnje NDH nad srpskim civilima, 28. travnja 1941. godine, nedugo nakon uspostave Nezavisne države Hrvatske, uhićeno je 195 Srba iz Gudovca, Velikog i Malog Korenova, Prgomelja, Tuka, Breze, Stančića, Klokočevca i Bolča, koje su istog dana ustaše provele kroz Gudovac, dovele do sajmišta i ondje streljale.
Paljenjem svijeća i polaganjem vijenaca danas je obilježena je 78.godišnjica tog stravičnog zločina.
Prvi susret s terorom
-Tog 23. travnja 1941. godine zapovjednik Grada Bjelovara, kapetan Mrak izdaje naredbu; ”Imaju se pravoslavci, nadalje Rusi i Židovi odmah otpustiti iz vojne službe te da sačekaju konačno rješenje kod kuće.” Nije se ni tinta osušila na ovoj naredbi, a već je jedan od njezinih izvršitelja, službenik Nikola Pokopac poletio pazariti 500 kilograma kreča. Šokirani i možda zbunjeni Srbi ovog pitomog kraja pali su 28. travnja u prvom masovnom zločinu ustaša u NDH. Nedugo nakon, poznati hrvatski umjetnik Edo Murtić kao mlad čovjek putovao je u Bjelovar. Citiram; ”S majkom sam krenuo na selo po krumpir u Gudovac pokraj Bjelovara. Išli smo vlakom, sve onako polako, vlak stane pa onda dugo stoij pa opet krene da bi ja u svijetloplavoj svjetlosti svitanja vidio jedno bijelo polje veličine teniskog igrališta. Boljem pogledam iz vlaka i imam što vidjeti. Iz te vapnene vode vire ruke, noge, kosa, glave… Poslije sam čuo da su cijelo selo pobili i posipali vapnom. To je bio moj prvi susret s terorom.”
Politika zaborava
Ne samo prvi organizirani masovni zločin, već prva deportacija dogodila se dan ranije u Grubišnom Polju kada je odvedeno 500 ljudi put Danice pa Jadovna, Slane gdje su zlo podijelili sa braćom Vojina Bakića i drugim sunarodnjacima, s deportiranim Židovima iz svih krajeva tadašnjeg teritorija NDH i onima izbjeglim od nacista. Bio je to travanj 1941. godine. Travanj 2019. trenutak je iz kojeg danas progovaramo i žalimo za žrtvama. Ogleda se u poricanju ne samo zločina nad njima, nego uopće mogućnosti prethodnog postojanja njihovih života, običaja i jezika, a posebice se zatire njihovo dijeljenje zavičaja s hrvatskim narodom. Zaboravljanje nije strano ljudskom iskustvu. Naprotiv, dobro je i ljekovito onda kada se zaboravlja bol i kada postepeno blijedi trauma. No, politika zaborava pa čak i negacije karaktera Drugog svjetskog rata nikakve veze s tim nema. Ona je djelo političkih elita kojima cijelo 20. stoljeće visi o klinu ratnog sukoba 1991, 1995. i bez ikakvog promišljanja što zaista ljudi znaju ili misle da znaju o tome. Jedan je jedini mehanizam važan u održavanju takvih politika. Strah. Naši sugrađani i sugrađanke vrlo često strahuju i čine to već dugo ili dovoljno dugo da se ne žele izlagati bijesu nacionalističkih poduzetnika koji odavanje počasti ne samo žrtvama genocida i holokausta, nego i partizanskom pokretu doživljavaju kao manjak domoljubnih osjećaja. Sjećanje je valjda kao i mnogo toga drugo samo za vlastita četiri zida. I to ako ih imate. Upravo zato neizmjerno ohrabrenje i svijetao primjer ste vi organizatori i domaćini te predstavnici Grada i Županije. Brižljivo i predano brinete o dostojanstvu sjećanja kao i o mnogim drugim potrebama srpske kao i svih drugih ranjivih skupina ovog kraja. Mjesto na kojima je ustaški režim razotkrio svoje namjere i cilj danas je usprkos rušenjima i diskontinuitetima mjesto susreta , zajedničkih poslova održavanja i mjesto okupljanja i snažnih poruka. U ima srpskog narodnog vijeća hvala vam na odvažnosti i ustrajnosti–kazala je tijekom komemoracije Aneta Lalić iz Srpskog narodnog vijeća.
Etničko čišćenje Srba
-Danas odajemo počast nevinima ljudima koji su stradali samo zato što su u određenom trenutku na određenom mjestu bili drugačiji od onoga što se očekivalo–između ostalog je kazala Valna Bastijančić, zamjenica gradonačelnika Grada Bjelovara, a nakon nje je za govornicu istupila Bojana Hribljan, zamjenica župana Bjelovarskom–bilogorske županije.
-Dogodilo se etničko čišćenje Srba nakon uspostave ustaške tvorevina NDH i to je ono što treba reći. To je povijesna istina i činjenica. Jer ljude se tada dijelilo po nacionalnosti, vjeri i po uvjerenju. Mržnja, nacionalizam i nasilje obilježja su koja u sebi sadrži fašizam pa je tako sadržavalo i ustaštvo. Zločin je počinjen 1941. godine i još uvijek izaziva prijepore jer nismo raščistili s tim da su fašizam i ustaštvo loši i sramota iz naše povijesti te da je naša povijest prvo u sklopu Jugoslavije i danas u slobodnoj Hrvatskoj ustavom utemeljena na antifašizmu. To je stav koji mora biti stav svih modernih društava današnjice, to mora biti aktivno opredjeljenje društvo jednakosti i tolerancije. Želim reći da ima nas mnogo koji ćemo se zalagati za borbu protiv homofobije i rasizma koji je još uvijek vrlo prisutan. Nema rata bez zločina i nema rata koji se ne temelji na mržnji i podjelama. Nakon rata i pobjeda nosi gorak okus jer žrtva nitko vratiti ne može–kazala je Hribljan. (ika)
