Piše: Ivan Karačony (ivankaracony@gmail.com)
Paljenjem svijeća i polaganje vijenaca danas su u Bjelovaru obilježene godišnjice smrti dvojice bjelovarskih pjesnika i kulturnih stvaratelja Branka Kreštana i Željka Sabola, u organizaciji Vijeća ogranaka Matice hrvatske BBŽ. Na obilježavanju pojavili su se kulturni djelatnici, novinari te predstavnici Grada Bjelovara i Bjelovarsko–bilogorske županije.
”Osjećam se vrlo čudno, kao da sam na odlasku”
Posjećen je grob Željka Sabola na starom bjelovarskom groblju Sv. Andrije te obilježena 30. obljetnica njegove tragične smrti koja se zbila 5. rujna 1991. godine. S otoka Krka stigao je vijenac i svijeća koja je zapaljena na njegovom grobu. Jer, majka Željka Sabola je podrijetlom iz Dobrinja na otoku Krku na kojem je provodio ljetne praznike i za njega bio vezan cijeli život.
Osjećam se vrlo čudno,
kao da sam na odlasku.
Prljav golub na prozoru
suho cvijeće
u vazama
mahnuo bih da se branim
ruka mi je oduzeta,
dom je hladan, sumaglica
osjećam se vrlo čudno,
kao da sam na odlasku.
Sabolova je to pjesma ”Posljednje zbogom” čije stihove je govorio Slaven Klobučar, tajnik Vijeća ogranaka Matice hrvatske.
Željko Sabol rođen je 28. studenog 1941. godine u Bjelovaru, a preminuo je 5. rujna 1991. godine. Bio je pjesnik, povjesničar umjetnosti i leksikograf, jedan od utemeljitelja Ogranka Matice hrvatske u Bjelovaru, član Društva hrvatskih književnika i Hrvatskoga centra PEN-a. Sabol je jedan od najistaknutijih Bjelovarčana, pjesnik koji je izrazito intelektualnog, racionalnog tona, ljubavi, samoće i smrti, autor pet zbirki pjesama, dok je šesta izašla nakon njegove smrti).
Uglazbljeni stihovi
Sabol je uvršten je u brojne pjesničke antologije, a njegove su pjesme prevedene na mnoge strane jezike. Jedan je od najcjenjenijih pjesnika koji je napisao više od dvije stotine tekstova za melodije hrvatske estrade, ali su one uglavnom znane samo po imenu njihovih interpreta; Gabi Novak (”Pusti me da spavam” prva uglazbljena Sabolova pjesma koju je uglazbio Arsen Dedić, kao i pjesmu ”Djevojka za jedan dan”), Vice Vukova, Tereze Kesovije (”Stare ljubavi”, ”Prijatelji stari gdje ste” i druge), Miše Kovača (na primjer ”Ostala si uvijek ista”), Franju Lasića (”Volim te budalo mala” i ”Zagrljeni”) te za brojne druge poznate hrvatske izvođače.
Kreštan – izrazito plodan pisac
Na novom bjelovarskom groblju Borik također su položeni vijenci i zapaljene su svijeće na grobu Sabolovog suvremenika, hrvatskog pjesnika Branka Kreštana, rođen je u Velikoj Pisanici 13. kolovoza 1944. godine gdje je završio osnovnu školu, a potom učiteljsku školu u Pakracu. Kao učitelj radio je u Novoj Pisanici, Bačkovici, Velikom Korenovu i III. osnovnoj školi u Bjelovaru gdje je i dočekao mirovinu. Objavljivao je vrlo rijetko u novinama i časopisima; Bjelovarski list, Rusan, Pučkom kalendaru BBŽ. Od 1980 godine član je Udruženja pisaca hrvatske i objavljuje u zborniku ”UHIP 8”. U organizaciji Hrvatskog sabora kulture Zagreb, sudjeluje u Susretima hrvatskih pisaca u Kotoribi. Poznavatelji Kreštanovog stvaralaštva reći će da je bio samozatajan jer se prvom zbirkom stihova ”Duše života” kasno javio, u 55. godini života (1999.), a zatim je izdao je još dvije zbirke stihova ”Pukotine” 2002. godine te ”Dan ojutren molitvama” iz 2003. godine. Preminuo je 6. rujna 2009. godine, a pokopan je na novom bjelovarskom groblju Borik.
Došetala jesen
u kapima sve mirise nosi
drhturi mjesec puni dolinom
zarobljen je u rosi
Ova te zemlja ljubi
liječi ti životne rane
hrani kruhom mekim
i briše obraze slane
Na grudima zemlje
blaga seljačka ruka
ubire plodove svoje
preteška težačka muka
Ova te zemlja i skrije
kad duša poleti nebom
a potomci tvoji i dalje
slade se zlatnim hljebom.
Jedna je to od mnogobrojnih pjesama iznimno plodnog autora Branka Kreštana, pjesma čije je stihove također recitirao Klobučar.
