Piše: Ivan Karačony (ivankaracony@gmail.com) / Foto: I. Karačony
Peteročlana obitelj Sahiti iz Male Pisanica trebala je biti deložirana jučer na sam Badnjak, no deložaciju su ipak, uz podosta suza, uspjeli odgoditi sve do 8. siječnja kada im je postavljen konačan rok za izlazak iz kuće.
Posjetili smo ih u upravo na Badnjak u obiteljskoj kući u Maloj Pisanici nedaleko od Bjelovara u kojoj borave već 11 godina.
Nažalost, kuća nije u njihovom vlasništvu i zapravo nikada nije ni bila, zbog čega moraju hitno iseliti.
Obaviješteni da moraju napustiti kuću
– Nakon što smo se oženili, jedno vrijeme živjeli smo u Požegi kod supruginih roditelja gdje smo bili podstanari. No, to nije funkcioniralo pa sam se obratio za pomoć Marijanu Dautancu, načelniku općine Veliki Grđevac jer sam ga poznavao. On nam je ubrzo pronašao jednu praznu kuću na području svoje općine i to u mjestu Mala Pisanica. Općina nam je putem ugovora iznajmila tu kuću, ali je dogovoreno da najam ne plaćamo najam, već samo režije. Prošlo je puno godina, da bi nam u kolovozu ove godine aktualni načelnik Tomislav Pavlečić kazao da moramo napustiti kuću ona više jer nije općinska. Doznali smo da je vlasnik B2 Kapital koji nas unazad mjesec dana, uz potporu policije, ovršitelja i socijalne skrbi, želi istjerati iz kuće – očajan je 30-godišnji otac Dino.
”Sve smo doznali na podosta grub način”
Šamar realnosti kaže, osjetio je 7. studenog kada su čuli da im je netko ispred ulaznih vrata.
– Čuli smo da netko dira po bravi. Kada smo otvorili vrata, ispred je bila policija, sudski ovršitelj, djelatnici Centra za socijalnu skrb iz Zagreba… Uslijedila je verbalna ”paljba” na nas da se moramo iseliti jer kuća nije naša, da će nam uzeti djecu, da pokupimo osobne stvari i da odmah moramo iz kuće… Svi su nas verbalno tiskali, osim policije koja je bila korektna i držala se po strani. Sa sudskim ovršiteljem smo uspjeli odgoditi deložaciju do 8. siječnja. To je krajnji rok do kojeg se moramo iseliti. Najavljen nam je dolazak specijalne policije koja bi nas trebala nasilno izbaciti. Sada nam je jasno da kuća nije bila općinska i da ju moramo napustiti. Žao nam je što smo to sve doznali na podosta grub način i što nam je dat kratki rok za iseljenje. Nažalost, mi jednostavno nemamo kamo s troje maloljetne djece, osim na cestu – ogorčena je 29-godišnja majka Ana.
”Radim i želim raditi”
Mjesečna primanja obitelji iznose 650 eura, od kojih je 400 socijalna pomoć, a ostatak dječji doplatak. Dok Ana vodi cjelodnevnu brigu oko djece, Dino radi poslove koje uspije pronaći. Često je to nadničarenje ili neki posao na ugovor koji traje šest mjeseci.
– Radim, želim raditi i privređujem za obitelj koliko god mogu. Poslovi koje uspijem naći često traju sezonu, a poslije više nisam potreban. Eto, u veljači čekam posao u komunalnom poduzeću u susjednoj Općini Nova Rača, a posao se tiče održavanja zelenih površina. Veselim se tome. Sav novac koji zaradim trošim na kućanstvo i djecu. Nemamo ušteđevine i ne možemo si priuštiti vlastiti nekretninu – iskren je Dino.
Kuća u kojoj još kratko borave već je oglašena na prodaju na jednom internetskom oglasniku za 34 i pol tisuće eura.
”Nikada u proteklih 11 godina nisam propustio platiti režije”
Nažalost, on i njegova obitelj će se 8. siječnja naći na cesti. Izgubit će i to malo krova koji imaju nad glavom.
– Kuća u kojoj već godinama živimo nije idealna. Vodu iz bunara moramo prokuhavati, prozori ispadaju iz štokova, cigle oko dimnjaka padaju, a cijelo vrijeme vodimo veliku borbu sa štakorima koji se kote po susjednim imanjima koja su prazna. Nismo se žalili ovih godina i bili smo zahvalni što imamo krov nad glavom. Kuću sam popravljao koliko god sam stigao i mogao. Nikada u proteklih 11 godina nisam propustio platiti režije. Bilo mi je bitno da je moja obitelj na sigurnom. Živimo s malo i često nije lako, ali se trudimo. sada smo došli do zida i trenutačno ne vidim izlaz – priča nam Dino dok mu se suze kolutaju u očima.
Suze na licima zbunjene dječice
Iz Općine nisu htjeli komentirati slučaj. Kratko smo uspjeli doznati da je Općina svojevremeno naslijedila nekretninu kao ošasnu imovinu.
Kako preminuli vlasnik nekretnine nije imao nasljednika ili su se oni odrekli iste radi dugova, nekretnina je pripala Općini. Kako god bilo, činjenica jest da peteročlana obitelj uskoro mora napustiti kuću koja im je godinama bila jedini dom.
I to baš u vrijeme blagdana.
Iako taj dom nije bio idealan, ova obitelj nikada nije izgubila nadu da će imati krov nad glavom.
Suze djece kojima smo svjedočili tijekom posjeta, sinova Luke (10) i Demira (3,5) te Ivane (8), nikada ne možemo zaboraviti.
U slučaju da imate nekakvo rješenje u vidu smještaja koji bi život znači za ovu obitelj, javite nam čim prije.
