Od Jadrana do Dunava, otpad naš svagdašnji

Ribari na Jadranu nedavno su uspjeli pregovorima ublažiti uvjete za održivi izlov poprilično ugrožene srdele. Nije preveliko čudo da su ”obični” ribari uspjeli suspregnuti dugoročni interes oporavka vrlo važne vrste za opstanak cjelokupnog jadranskog ekosustava, pa tako i opstanak ribarstva, s obzirom da se u Jadranu nalazi petina mediteranske ribarske industrije. Ipak, moram im čestitati na rijetko viđenoj suradnji, koordiniranosti i argumentiranosti koja kreće s ribarskih brodica, a završava pred EU komisijom i parlamentom.

S druge strane, DeFishGear međunarodnim istraživačkim projektom utvrđena je kontaminacija jadranske ribe mikroplastikom koja završava na tanjurima diljem Lijepe Naše. Istovremeno, Greeanpace je svojim istraživanjem potvrdio da je i jadranska morska sol lagano začinjena mikroplastikom koja završi ne samo na prženoj ribi.

I kakva je reakcija?

Udruge i volonteri angažiraju se u nemogućoj misiji (koju bih mogao nazvati ”Sizifova kap u moru”) čišćenja obala i podmorja, dok institucionalne akcije i reakcije na vidiku–nema.
Da je na našem mjestu država poput Njemačke ili Švicarske, političari bi se u interesu zdravlja građana i njihove djece ujedinili, te na susjedne države izvršili strahoviti trgovačko-diplomatski pritisak preko EU-a, UN-a i NATO-a da dovedu gospodarenje vlastitim otpadom u red.

Hrvatski političari se ipak uzdaju u slijeganje ramenima, okretanje glave prema ”prvorazrednim” političkim problemima i nezainteresiranost dobrog dijela vlastitog pučanstva koji nakon više desetljeća još uvijek naivno nada da samo treba pričekati da institucije odrade svoj dio posla. Tko ih ono plaća?

Uostalom, što nas kontinentalce briga, na kopnu se uzgaja kvalitetna slatkovodna riba s niskim utjecajem na divlje populacije riba, zar ne?
Čak i WWF savjetuje koju ribu kupiti radi smanjenja pritiska čovječanstva na morske ekosustave: slatkovodnu koja nosi oznaku FAO 05, uzgojenu u ribnjacima. Tako sam i sam nedavno nabavio značajnu kilažu domaćih šarana i tolstolobika.

Nezainteresirani saborski zastupnici

Mada se treba zabrinuti koliko je visok nivo nezainteresirani naših sabornika za zaštitu i tih izvoznih resursa. Možete to provjeriti u transkriptima rasprave o nedavno usvojenom zakonu o lovstvu javno dostupnim na internet stranicama parlamentara, gdje se može iščitati popuno ignoriranje i odbijanje amandmana kojim bi se osigurao nadzor i sankcioniranje upotrebe olovne sačme u lovu na ptice močvarice koji podrazumijeva i jesenski lov na ribnjacima. Pored takvih zastupnika neprijatelji nam ne trebaju.

Molim poštovane građane da koji vječno biraju uvijek iste političke opcije, da se ugledaju na naše ribare i izvrše pritisak na svoje saborske miljenike. Njihovi kontakti su na internet stranicama Sabora i ministarstava, pa molim da se primite posla. Pomozite sebi, ako već ne pomažete vrlo aktivnim udrugama civilnog društva koji uzaludno lobiraju za sigurniju zajedničku budućnost, iako u godišnjim financijskim izvještajima imaju stavku ”prihod iz državnog proračuna = 0kn”.
Cijena komunalnog otpada

Da se i lokalne vlasti ne bi previše opustile prije skorašnjih mjesnih izbora, jer koalicijska naslikavanja već su počela, nemojte biti sramežljivi nego pitajte kakav im je u plan za snižavanje cijene odvoza komunalnog otpada. Prilično im je izlizana univerzalna fraza ”i svi drugi su digli cijene, pa što ne bi i mi”. Što se desilo s razvojnim strategijama gradova i općina, koje su još uvijek dostupni
na njihovim internet stranicama nakon zaključenih javnih rasprava? U kojima po običaju vjerojatno niste sudjelovali?

Gdje su obećani akcijski planovi, strateška ulaganja u poslovne zone radi zapošljavanje u reciklažnoj industriji i snižavanje troškova gospodarenja otpadom prodajom otpada (koji vi besplatno razvrstavate) najkonkurentnijem prerađivaču? Razmišljajte o tome kada budete odmjeravali koliki ćete volumen iz svoje kante za smeće istovariti u šumi kako bi ste si priuštili blagdanske poklone.