Ona je mlada, obrazovana i perspektivna bjelovarska fotografkinja sa zagrebačkom adresom.

Ime joj je Petra Slobodnjak, tek joj je 30 godina, a iza sebe već ima hrpu priznanja za svoj rad. Do sada je realizirala šest samostalnih i više od 20 skupnih izložbi, no ona posljednja, a riječ je o izložbi pod nazivom Rasprodaja, izazvala je lavinu pozitivnih kritika.

O čemu se točno radi?

Ova mlada dama koja je diplomirala na Grafičkom fakultetu u Zagrebu, smjer dizajn grafičkih proizvoda, fotografirala je odbačene komade namještaja diljem Zagreba čime je upozorila na brzorastući problem zbrinjavanja otpada. Slobodnjak je pronašla i potom fotografirala krupni otpad, konkretno odbačene fotelje, ormar, stolice…

Izložba dobitnice velike nagrade Hrvatskog fotosaveza za najboljeg mladog autora bila je postavljena u zagrebačkoj Galeriji ULUPUH, a kao dio postava izrodila se publikacija koju je napravila je u suradnji s grafičkim dizajnerom, vizualnim umjetnikom i profesorom na Sveučilištu Sjever Igorom Kuduzom te kulturnom antropologinjom Petrom Kelemen i sociologom Dragom Župarićem–Iljićem koji su autori teksta unutar publikacije.

Naravno, izložba nije prošla nezapaženo. Baš suprotno.

Mlada i perspektivna fotografkinja Petra Slobodnjak (desno)

Posebno priznanje

Mlada autorica za nju je dobila posebno priznanje Hrvatskog dizajnerskog društva u kategoriji Koncept/inicijativa/kritički dizajn i to na izložbi hrvatskog dizajna koja je održana u Muzeju za umjetnost i obrt.

-Ponekad pobjegnem od hektike grada u njegove zaboravljene skrivene kutke. Upravo u njima počela sam uočavati elemente nečijega dnevnog boravka, kafića, hotelskog predvorja, bakine sobe ili hodnika–dislocirane od njihova ”prirodnog okruženja”. Prije dvije i pol godine intuitivno sam ih počela fotografirati, a rezultat svega je izložba i publikacija koja je oblikovana poput kataloga trgovačkih lanaca–kazala je Slobodnjak.

”Simboli jedne kulture”

-Petrine fotografije doimaju se monumentalno–u njihovu središtu stoji komad kućanskog otpada, nekadašnji ”predmet želja”, sada napušten i odbačen. Stolica, sofa, komoda… najčešće stoje kao u vrijeme svoje upotrebe, spremni za korištenje, položeni na pod, uspravljeni na svojim nogama, samo ovoga puta izvan prostora dnevnog boravka, izmješteni u opustjeli krajolik, neimenovan i univerzalan. Snimljeni su u jasnom danjem svjetlu i čini se kao da sjaje u svojoj osamljenosti. Dok ih tako gledam, preobražavaju se u dobroćudna divovska stvorenja koja su pod stare dane svi zaboravili jer više nisu onako lijepa kakva su nekad bila–vrijeme i upotreba načeli su njihovu tekstilnu presvlaku, podstava je provirila iz poderotina, jedna je noga stolice polomljena. Ali oni ipak stoje dostojanstveno na tim klimavim nogama, izranjavani i odbačeni, kao svjedoci jednog života koji je bio. To je tek moja impresija, slika koju osjećam više nego što je vidim, ali zbog nje mi ovi predmeti djeluju kao simboli jedne kulture. Nazivamo je potrošačkom, onom koja trošeći stvari možda troši i vrijeme, koje postaje sve kraće i u kojem ideja dugog trajanja sve više gubi na važnosti–stoji u predgovoru kataloga autorice Maša Štrbac.

Kako to sve izgleda, doznajte u našoj Fotogaleriji. (ika)

Comments

comments