Razgovarao: Ivan Karačony / Foto: Ivan Karačony
Ognjen Milovanović, kazališni glumac iz Bjelovara, jedno je od prepoznatljivijih lica suvremene kazališne scene. S bogatim iskustvom u različitim žanrovima, od drame i komedije, Ognjen se ističe svojom posvećenošću i strasti prema umjetnosti.
Njegov talent prepoznat je i izvan rodnog grada, a suradnje s uglednim redateljima i glumačkim kolegama samo potvrđuju njegovu važnost u svijetu kazališta.
Milovanović ima stalan angažman u zagrebačkom kazalištu ”Komedija” u kojem ga publika često može vidjeti na ”daskama koje život znače”, a trenutačno glumi u seriji ”Dnevnik Velikog Perice”.
Mlad, uspješan i nagrađivan glumac široj javnosti je poznat po ulogama u seriji ”Crno-bijeli svijet” i u filmu Vinka Brešana ”Koja je ovo država?”.
Do sada je izveo više od 10 predstava, a bavi se i sinkroniziranjem animiranih filmova. Okušao se i u svjetskim filmskim produkcijama. Dobitnik je nagrade Hrvatskog glumišta za najbolje muško ostvarenje u drami za glumce do 28 godina, i to za ulogu u predstavi ”Mačak u vreći”.
U ovom intervjuu, Ognjen nam otkriva više o svojim počecima, izazovima s kojima se suočava kao glumac i svojim pogledima na budućnost kazališne umjetnosti, ali i detalje iz svog privatnog života.
BJLive: Kada ste prvi put otkrili ljubav prema kazalištu i što vas je potaknulo da se odlučite za glumu kao profesiju?
Još uvijek otkrivam ljubav, kao i u odnosu, neočekivani trenutci me još više zaljube. A sve je krenulo negdje oko sedme godine, a odluka je pala kada mi je moja voditeljica u Bjelovarskom kazalištu bacila bubu u uhu da bi možda trebao probati otići na prijemni za glumu.
BJLive: Možete li nam ispričati o svojoj prvoj ulozi na sceni? Kako ste se tada osjećali?
Vuk u predstavi “Raspjevani vuk i tri praščića”. Zaigrano je jedini pridjev kojeg se mogu sjetiti
BJLive: Postoji li neki trenutak iz karijere koji vam je posebno ostao urezan u pamćenje?
Sada s 30 godina se jedino mogu sjećati i onako skupno pogledati moje amatersko bavljenje glumom pošto sam profesionalac tek nekih 10 godina. Neki dan sam baš razmišljao kako mi je iz cijele osnovne i srednje škole te fakulteta, najviše prijatelja, onih pravih, ostalo baš iz kazališnih dana u Bjelovaru. To je bogatstvo koje sam shvatio da imam. Možda nije trenutak ili događaj, ali je važna i plemenita stvar za moj život i odrastanje. Kako sam nedavno bio u Makedoniji i gledao njihove predstave, primijetio sam da je kod njihove publike normalan pojam ” standing ovation”, naime kad glumci izađu da se poklone nakon predstave oni svi automatski ustaju i gromoglasno plješću. Kod nas je to rijedak slučaj, kod zbilja velikih uspješnica. Tako se sjećam davne 2016. godine kad sam s akademijom bio na festivalu “Skomrahi” u Skopju i kako su nakon našeg ispita odjednom svi naglo ustali. Taj val energije i snažnog pljeska je jako ostavio utjecaj na mene. Tad jednostavno znaš da si napravio pravu stvar.
BJLive: Koji je Vaš omiljeni žanr kazališnih predstava i zašto?
Ja volim pogledat dobru dramu, točnije tragediju. Volim snažne emocije na sceni, duge pauze, emotivna raspadanja. Mislim da je to najteže postići na sceni, zato me to najviše fascinira. Često ili gotovo uvijek u posljednjih 5 godina radim komedije, pa mi to možda malo i nedostaje. Iskreno uvijek sam se najbolje i najteže na sceni osjećao u teškim dramskim situacijama. Najveći su osobni izazov.
BJLive: Kako se pripremate za novu ulogu? Imate li neki poseban ritual?
Ja volim kao prvo pogledati i pročitati sve inačice predloška koji radim. Pogledam sve što je netko napravio na isti taj predložak. Ne želim kopirati, nego vidjeti koja je kreativna ideja bila početak kod ljudi koji su ipak nešto više i bolje napravili u karijeri od mene. Zatim iščitavam scene i situacije u kojima se moj lik nalazi. Dobro ih iščitavam. Ako lik ima neku posebnu fizičku ili psihičku karakteristiku, nju jako dobro proučim. Sve ono za što se mogu uhvatiti u životu da bi Ognjen mogao raditi kao što radi, taj lik ja to radim. Da vidim što mom karakteru neka određena radnja, navika ili emocija čini. Naravno onda dolazi partner, dolazi imaginacija, puno stvari.
BJLive: Što za vas predstavlja kazalište u današnjem društvu?
Za mene je kazalište uvijek predstavljalo živi dodir stvarnosti, bio glumac ili gledatelj.
BJLive: Kakva je kazališna scena u Bjelovaru i kako je doživljavate u odnosu na veće gradove?
Ako izuzmemo BOK festival kao jedan od najviše rastućih i najrenomiranijih festivala u Hrvatskoj iz godine u godinu, profesionalna kazališna scena u Bjelovaru napreduje puževim korakom. Kazalište imamo, umjetničko vodstvo nemamo. Bjelovar nakon dugo godina ima na mjesečnoj bazi predstave koje gostuju iz cijele Hrvatske pa Bjelovarčani ne moraju odlaziti u druge gradove, ali mislim da na kadar i posebno volju koju imamo te broj profesionalaca koji prelazi dvoznamenkastu brojku, možemo i moramo bolje.
BJLive: Na koji način kazalište može privući mlađu publiku u doba kada je digitalna zabava dominantna?
Moram priznat da nemam odgovor na to pitanje. Imam osjećaj da je njihova koncentracija minimalna, ništa ih ne uzbuđuje što nije brzo i instant, vrlo su zatvoreni i okrenuti prema sebi. Brze forme ih zadovoljavaju. Morat ćemo očito više holograma, vatrometa i projekcija gurati u kazalište da bi privuklo mladu publiku te će predstave morati trajati maksimalno pola sata. Bilo bi idealno kada bi bilo više njih po 30 sekundi. Ovo su generacije koje su naučile dobivati više s manje kvalitetnog produkta, uz minimalni rad.
BJLive: Imate li savjet za mlade koji žele započeti karijeru u kazalištu?
Imam savjet. Čitajte i gledajte i ne prestajte to raditi. Kada prestanete nemojte se pitati zašto ste prestali nego krenite opet. Toliko je toga što ne znamo i nismo vidjeli, a teško si to priznajemo.
BJLive: Koji su najveći izazovi s kojima se susrećete kao glumac?
Moji osobni najveći izazovi su da me ne ometa ono što nije direktno vezano za proces rada, a kada me ometa da naučim to filtrirati kroz svoje osjećaje. Predivan je ovo posao da bi se stalno živcirali. Na kraju onaj osjećaj kada si prepušten sam sebi na sceni ti nitko ne može oduzeti, tu satisfakciju i uživanje.
Disciplina je jako važna kod glumca, mora biti sam sebi gazda i mora održavati svoju fizičku i psihičku higijenu. Ovaj posao kako je zabavan, tako te zna i uljuljkati u komfor, a to je zamka.
BJLive: Kako balansirate između profesionalnog i privatnog života, s obzirom na zahtjeve koje kazalište donosi?
Kada sam dva tjedna pred premijeru, svi moji bližnji znaju da sam ja tad u nekom svom filmu. Uzimam vrijeme za sebe i pokušavam ga što više prilagoditi sebi. Inače je sve okej, zna se dogoditi da imam par dana snimanje i predstave pa me nema doma, ali moja djevojka to razumije i navikla je. Podržava me.
BJLive: Je li bilo trenutaka kada ste pomislili odustati od glume? Što vas je motiviralo da nastavite?
Mislio sam odustati za vrijeme korone, ali zbog financijskih razloga, nikada iz drugih. Jednostavno te život natjera da moraš raditi nešto drugo da bi preživio. Ali hvala Bogu preživjeli smo!
BJLive: Postoji li neka uloga ili predstava koju sanjate odigrati?
Beckett, Gogolj, Čehov, Kamov, Marinković… ima puno dobrih pisaca koje bi volio igrati. A uloga ima pregršt. U svakom komadu ima bar jedna uloga koja mi je baš onako po guštu.
BJLive: Koji su Vaši planovi – možda režija, pisanje, ili nastavak glumačke karijere?
Za kratkoročnu budućnost još ništa. Moram priznati da intenzivno razmišljam o komadu za monodramu koju bi sigurno jednom u životu volio napraviti jer je za mene to najdraža forma. Pisanje me isto uzbuđuje, ali nisam još uvijek dovoljno hrabar. Ali razmišljam dosta o tim stvarima. Trenutačno se baziram na glumački posao, ali zanima me i režija te produkcija u koju se lagano uključujem.
BJLive: Što biste voljeli da publika ponese sa sobom nakon gledanja vaših predstava?
Poneku rečenicu koja im je ostala urezana u sjećanje te situaciju koja ih je podsjetila na njihovu sličnu situaciju u životu. Najviše bi volio da odlaze iz kazališta uz osjećaj sreće ili uznemirenosti, zavisi od onoga što gledaju. Emocija mora biti snažna kako bi djelovala na nas.
BJLive: Kako izgleda tvoj idealan dan kada nisi na sceni? Postoji li nešto što voliš raditi u slobodno vrijeme, a što je potpuno drugačije od glume?
Volim čitati stripove. To je ljubav koja traje od osnovne škole. Kolekcionar sam i uvijek ima stripova koje nisam stigao pročitati i novi koji dolaze u moje ruke. Također skupljam sličice nogometaša i ima ih hrpa koji nisu zalijepljeni pa je za mene to poseban ritual koji traje satima. Imam ekipu sa kojom igram društvene igre i često se nalazimo na slobodne dane. Naravno filmovi, serije i knjige su neizbježni dio mog svakodnevnog života.
BJLive: Kako biste opisali svoj život u Bjelovaru? Što vas najviše veže uz ovaj grad?
Što sam stariji sve više volim dolaziti u Bjelovar. Tu mi je obitelj, prijatelji, mjesta koja uvijek obilazim. Grad se razvija velikom brzinom i jako mi je drago kada čujem od drugih ljudi kako je Bjelovar jedan obiteljski grad pun topline. Obožavam kada moram obavljati neke stvari u Bjelovaru od jutra jer znam da ću sresti jako puno ljudi koje poznajem i izmijeniti s njima nekoliko riječi. Volim Bjelovarčane i način na koji grad diše.
BJLive: Koje su tri stvari bez kojih ne možete zamisliti svoj dan?
Radio, doručak i tuširanje.
BJLive: Imate li omiljenu knjigu, film ili pjesmu koji te inspiriraju? Na kojoj glazbi ste odrastao, što danas najviše volite slušati i imate li omiljeni bend ili izvođača?
Moja omiljena knjiga je ‘’Stranac’’ Alberta Camusa. Često joj se vraćam i ponovno ju iščitavam. Nedavno me inspirirao strip Svagdanja borba, francuskog art strip crtača Manu Larceneta. Divna je to životna priča, koju sam odlučio za rođendane poklanjati svojim prijateljima. Štivo koje bi svatko morao pročitati i uvidjeti da strip nije umjetnost samo za djecu. Pjesme me svakodnevno inspiriraju. Glazba je za mene najtočniji oblik umjetnosti. Odrastao sam na hip hopu, ali godinama upoznajem raznu glazbu. Volim domaći i strani rock, country, reggae, punk… U zadnje vrijeme dosta slušam šlagere i šansone, smiruju me. Moj omiljeni bend je AC/DC kojeg sam imao priliku gledati ovo ljeto, a izvođač naravno Eminem. Njegovi albumi su preslušani mnogo, mnogo puta!
BJLive: Koja je najvažnija lekcija koju ste naučili u životu?
Ne možeš sve dobiti i ispraviti odmah. Pusti da se stvari dogode i da odleže neko vrijeme. Ako u sebi znaš da si ispravno postupio stvari će doći na svoje.
BJLive: Da niste glumac, čime biste se bavili? Postoji li neka druga profesija koja te fascinira?
Sigurno nešto vezano za elektroniku, računala. Neki sjedilački posao koji je potpuno suprotan od sadašnjeg. Vidim se u tome. Najvjerojatnije bi nastavio raditi kao farmaceut, pošto sam tu srednju školu završio. Uvijek sam volio književnost i hrvatski jezik, u tome bi se isto našao, to je bio moj nesuđeni fakultet, da nisam upisao akademiju.
BJLive: Kako stoje stvari u ljubavnom životu?
Stvari stoje odlično. Sretan sam sa svojom djevojkom Katarinom s kojom sam u vezi već skoro 3 godine. Razumijemo se i uživamo zajedno. Osjećam se mirnije kraj nje. Dijelimo strast prema filmovima i koncertima. Pošto je ona kemijski inženjer izrazit ću se njenim rječnikom; ‘’ona je moj lakmus papir i katalizator u situacijama kada se nađem pred zidom.’’
