Piše: Ivan Karačony (ivankaracony@gmail.com)
Poznati bjelovarski ugostiteljski objekt ”LA” koji je smješten u Ulici Petra Zrinskog nakon 27 godina postojanja ima novog vlasnika.
Nakon što je poznati ugostitelj Ante Leko kafić postavio ”na noge” i kroz gotovo tri desetljeća brendirao, ulogu prvog čovjeka odnedavno je preuzeo njegov sin Roman, inače rođeni Bjelovarčanin te povratnik iz Njemačke.
Rođeni Bjelovarčanin
–Posebna je to priča–govori nam Roman u trenutku dok uz razgovor ispijamo kavu u ugodnom društvu s njegovim ocem Antom u njihovom obiteljskom kafiću.
Roman nas upoznaje kako je u rođen u Bjelovaru, Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji završio je 2010. godine te odmah nakon toga radio sezone u hotelu Solaris na Jadranu.
Krenuo od najobičnijih poslova
–Tijekom 2013. godine sam se odlučio na odlazak u Njemačku, a u tome mi je osobno pomogao gospodin Selimir Ognjenović, doajen hrvatskog turizma i vlasnik turističke agencije I.D. Riva Tours, njemačkog touroperatora specijaliziranog za dovođenje gostiju u Hrvatsku. Počeo sam raditi u jednom od najboljih hotela u Münchenu od dna. Dakle radilo se o pranju suđa i sličnih stvari, no tada nisam znao njemački jezik. Kako sam ga sve više svladavao, tako sam i napredovao, da bi se na kraju poštenim radom uspeo do osobe koja je bila po strukturi zamjenik voditelja cijelog ugostiteljstva – priča Roman.
Voljeni Bjelovar
Unatoč dobroj radnoj poziciji i odličnoj plaći, mladi Leko se ipak odlučio vratiti na svoju rodnu grudu, u svoj voljeni Bjelovar. Zašto?
–Od samog odlaska u Njemačku sam govorio da ću se vratiti u Hrvatsku, u svoj Bjelovar. Mnogi mi nisu vjerovali. Čak su govorili i da sam lud jer sam ostvario san i što mi uopće treba vraćati se u Hrvatsku. Između ostalog, želio sam da mi djeca u Hrvatskoj krenu u školu. Naime, imam prekrasnu suprugu i troje prekrasne djece. Jedno je rođeno u Bjelovaru, a dvoje djece u Münchenu–kazao nam je novi vlasnik ”LA”–a.
Netko je ”osuđen” raditi vani
Istaknuo je i još jednu veliku prednost koju je imao pri povratku u Hrvatsku.
–U odluci o povratku mi je uvelike pomoglo to što sam se imao gdje vratiti. U Bjelovaru imam roditelje koji imaju uhodan posao u kafiću, dok netko drugi se možda nema kamo vratiti i na neki način je ”osuđen” ostati i raditi negdje vani. Dobro sam svjestan toga – kazao nam je Roman.
”Draži unuci, nego djeca”
U trenucima dok razgovaramo s Romanom njegov otac Ante samo je šuto i lukavo se smješkao, a kada je prozborio, kazao je kako su mu danas ”dražim unuci, nego djeca”. Naravno, šalio se.
Odnedavno je u zasluženoj mirovini i bilo je logično da posao vođenja ugostiteljstva prepusti sinu Romanu.
Njemu ovim putem želimo svu sreću u poslu koji već dobrano ispraksirao dugogodišnjim radom kako u Hrvatskoj, tako i u Njemačkoj. Na koncu, svojim povratkom s troje male djece je možda i nesvjesno pomogao demografskom rastu u Lijepoj našoj.
