Piše: Ivan Karačony (ivankaracony@gmail.com)/Fotografiju ustupio: Ivan Beljan
Godina na fotografiji Bjelovara je 1909., a može se vidjeti Željeznička ulica, današnji Trg kralja Tomislava u Bjelovaru, s pogledom iz današnje kolodvorske zgrade prema križanju Ulice Matice hrvatske i Ulice Tomaša Garika Masaryka.
Nazire se i toranj crkve sv. Terezije Avilske, današnje katedrale, a vidi se i Četvrt secesijskih stambenih vila.
Te 1909. godine u Bjelovaru su zasvijetlile prve plinske svjetiljke.
Najdugovječniji bjelovarski gradonačelnik
Gradonačelnik Bjelovara je Simo Blaževac, jedan od najuspješnijih bjelovarskih gradonačelnika, a uvjerljivo i najdugovječniji.
Njegov mandat na čelu Bjelovara trajao je gotovo 25 godina, točnije od 1. siječnja 1889. godine pa sve do studenog 1913. godine.
Nakon odslužene vojske u Austro-Ugarskoj monarhiji, Blaževac je postao visoki činovnik u pravosuđu, a potom je postao gradski načelnik i osoba za koju povijest do sada smatra da je u četvrt stoljeća vladavine smatra najzaslužnija za moderan razvoj grada.
U samo tri godine u Bjelovaru izgrađeno 137 novih kuća
Za njegovog stolovanja sagrađena je kasarna, ustrojeno financijsko ravnateljstvo, niknula je zgrada gimnazije, plinara, bolnica, kanalizacija, dogodio se razvitak željeznice, cvjetalo je građevinarstvo…
Konkretno, u svega tri godine, od 1888. do 1901., u Bjelovaru je izgrađeno 137 novih kuća i dograđeno 117 postojećih objekata, a svojevremeno je uveo uvozninu zbog koje su se prihodi grada udvostručili.
Najdugovječniji vladar grada Bjelovara odluke je donosio autokratski, ali tek nakon savjetovanja sa svojim suradnicima u tadašnjoj Gradskoj upravi.
U politici je slijedio naputke mađaronskog režima, a tek se nakon 1905. godine približio Hrvatsko–srpskoj koaliciji koja je u gradu tada pronašla snažno uporište.
Odlikovan je zlatnim krstom za zasluge s krunom 1902. godine, a nakon 1913. godine postaje ravnatelj Kraljevskog sudbenog stola u Bjelovaru te umire 1926. godine.
Te 1909. godine pod Paromlinom su mlinovi u Pitomači, Garešnici i Đurđevcu
Paromlin koji se danas nalazi u Livadićevoj ulici izgrađen je 1894. godine s dolaskom željeznice u grad, kao prvi industrijski pogon u gradu, te time se osniva i prvo hrvatsko dioničarsko društvo za promet i preradbu sirovina.
Na dan 19. siječnja 1911. godine bjelovarski paromlin stradava u požaru, sve do 1912. godine kada Eduard Nöthig prikuplja kapital za modernizaciju i rekonstrukciju paromlina.
Poduzeće se registrira pod novim nazivom ”Sjedinjeni paromlini d.d. Bjelovar” i 1909. godine pod njime su mlinovi u Pitomači, Garešnici i Đurđevcu.
Godinu dana ranije osnovan Oxford – prvi nogometni klub u Bjelovaru
Samo godinu ranije nego što je snimljena fotografija, točnije 10. listopada 1908. godine u Bjelovaru je osnovan prvi nogometni klub pod imenom ”Oxford”, a igrači su uglavnom bili đaci Gimnazije i studenti okupljeni oko društva ”Sokol”.
Uslijed velikog interesa za ovaj ”zdravi i lijepi sport” osnivaju se u Bjelovaru još i NŠK Hrvatski sokol (1908.), NK Šparta (1908.), AFK Hrvat (1909.), NŠK Croatia (1911.), NŠK Orao (1910.), NŠK Adria i NŠK Croatia (1911.), BGŠK (1912.), i BAŠK (1914.) kada većina njih, osim BGŠK-a i Šparte, zbog neimanja igrača ili zabrane povodom Prvog svjetskog rata, prestaju djelovati.
Legendarna Begeška je bila uzor
U tom razdoblju od osnivanja prvih klubova pa sve do gašenja nekih uslijed nadolazećeg rata, odigrane su, za ono vrijeme brojne utakmice iz čega se može zaključiti da je nogomet u Bjelovaru dobivao sve više pristalica među pučanstvom, obrtnicima, intelektualcima i vojnim osobama.
Mnogi klubovi, osnovani u tom početnom razdoblju prestali sudjelovati, a ostali su samo BGŠK i Šparta koji su i dalje igrali nogomet usprkos ratnom vihoru. Po završetku rata ponovo se osnivaju nogometni klubovi u Bjelovaru i bližoj okolici, a upravo je BGŠK-a ili popularnije Begeška bila uzor i poticaj da brojni klubovi opstanu sve do danas.
