OVO ĆE ZAPALITI INTERNET Pročitajte iskustvo Bjelovarčanina koji je otišao na rad u Njemačku

Mnogi vjeruju kako je rad i život u Njemačkoj za većinu Hrvata bajan te kako ondje teče med i mlijeko. No, sve je više informacija kako to baš i nije tako, a kada te informacije dolaze iz ustiju starijih i iskusnijih, onda bi potencijalni gastarbajteri trebali dobro razmisliti. Bjelovarčanin Željko Smešnjak, bivši djelatnik MORH-a u mirovini, nedavno se zaputio u Njemačku kako bi pronašao posao i podebljao kućni budžet. No, avantura u Njemačkoj za ovog je 52 – godišnjaka vrlo brzo završila o čemu je dao iscrpan izvještaj na jednoj društvenoj mreži u vidu ”uputstva za upotrebu”. Kakvo je točno bilo njegovo iskustvo, možete doznati iz njegovog posta kojeg prenosimo u cijelosti. (ika)

GASTARBEITER EXPERIENCE
For alle ne znaju, I’m back iz deutschland!
Baš tako kako izgleda prva rečenica izgledao je moj pokušaj da postanem gastarbajter. Nekom će biti povod za ismijavanje i likovanje nad tim mojim pokušajem, nekome tko se premišlja i planira sličan pothvat možda će pomoći u odluci. Kako god, ja sam bogatiji za još jedno iskustvo pa sam ga, eto, odlučio podijeliti s vama.

Za početak i za one koji me ne znaju, u mirovini sam i kako je donesen novi zakon po kojem umirovljenici mogu raditi odlučio sam poboljšati kućni budžet. Važno je znati i pripremiti se za slijedeće ako želite raditi u Njemačkoj:
1. Da bi dobili posao u Njemačkoj morate imati smještaj i biti prijavljeni na adresi u Njemačkoj,
2. Da bi si osigurali smještaj, stan, morate u startu imati nešto eura za isto. Ovisno o gradu, mjestu i veličini stana, cijene se kreću od 500 eura na više i traže vas akontaciju za bar za tri mjeseca,
3. Trošak puta ovisi gdje i kako idete. Ja sam išao svojim autom s kojim smijete biti u Njemačkoj sa hrvatskim tablicama šest mjeseci. Do moje odrednice je bilo 1200 kilometara, potrošio sam 600 kuna za gorivo, 15 eura Slovenska vinjeta, 9,20 eura Austrijska vinjeta i oko 14 eura za tunele u Austriji (ovisi kojom dionicom idete). Ukupno sa recimo usputnom kavom oko 130 eura. Mislim da bi sa autobusom, vlakom, avionom, blabla carom prošao jeftinije ali u mom slučaju je bila potreba da idem sa svojim autom zbog mobilnosti jer je bila opcija da ću na možebitni posao trebati putovati svojim autom.
4. Znanje jezika? Da, svakako je važna činjenica ali ne i presudna. Ukoliko znate njemački jezik, posao ćete naći sigurno i sa velikom vjerojatnošću direktno kod njemačkog poslodavca bez posredovanja agencija. Znanje engleskog je dobar bonus!
Kod mene je bio slučaj da ne znam njemački, odnosno ono što znam je zanemarivo, ali se služim engleskim na razini sporazumijevanja. Tamo gotovo svugdje i sa svakim možete komunicirati na engleskom.

Priča s agencijama i porezni razredi

Prijelomna činjenica je bila da sam se čuo sa dobrim prijateljem koji već živi i radi u Njemačkoj i koji me je pozvao da dođem kod njega i da ćemo nešto naći. To je velika prednost jer sam se mogao kod njega prijaviti, nisam trebao bar 1500 eura predujma za stan, a i ugostio me kao kralja dok se ne snađem. Također, čitao sam neka iskustva na blogovima i društvenim mrežama gdje su ljudi naveli da su uspjeli i bez znanja njemačkog te me to dodatno ohrabrilo. E sad ono najvažnije, zbog čega sam i došao – PRONAĆI POSAO! Bila je opcija zbog koje sam išao da radim kao dostavljač paketa koja je u međuvremenu propala, dakle tražim dalje…Obišao sam nekoliko agencija u tom gradiću, napravili su moj profil i rekli da kada nešto nađu obavijestit će me ali da neće biti jednostavno zato što ne znam njemački. Čekao sam par dana, kako nije bilo nikakvih rezultata, odlučio sam tražiti preko interneta i poslao nekoliko zamolbi i životopisa. Većinom su to bile agencije i razni poslovi, bilo je i oglasa direktno kod njemačkog poslodavca ali je svugdje bio uvjet poznavanje njemačkog bar na razini A2/B2. Ubrzo su uslijedili pozivi i ponude. Bilo je tu svega, no zbog neznanja njemačkog svelo se uglavnom na građevinu, proizvodnju i logistiku. Sve su to poslovi preko agencije, njemački nije uvjet, u većini se radi u okruženju s ljudima našeg govornog područja. Agencije osiguravaju smještaj (ne treba vam akontacija za tri mjeseca unaprijed), odjeću i putovanje do posla, satnica je uglavnom oko 10 eura brutto, netto ovisi u koji vas porezni razred stave, najnepovoljniji je 1. razred (ako ste samac), a najpovoljniji je 3. razred (u braku), neke osiguravaju i jedan obrok dnevno. Potpisujete ugovor sa agencijom koje navode da će plaća biti isplaćena za 151 sat mjesečno, a ako bude više radnih sati posebno će biti isplaćeno nešto kao dnevnice čija visina je uglavnom ista u svim agencijama i to nisam baš shvatio kako i koliko. Uglavnom, kasnije u priči sa ljudima koji rade preko agencija i samci su, kažu kako nikad nisu dobili veću plaću od njemačkog minimalca, a to je oko 1400 eura bez obzira na broj radni sati. Prekovremene uglavnom možete pretvoriti i u slobodne dane.

Norma na poslu i plaća

Na kraju, odabrao sam posao kao komisioner u skladištu hrane 200 kilometara bliže kući. Satnica 10 do 14 eura brutto (za 151 sat mjesečno, ostalo blablabla), osiguran smještaj ( 2 osobe po sobi, zajednička kuhinja i kupaona) 250 eura sa režijama (uzimaju na plaći), zaštitna odjeća, temperatura na mjestu rada 5 do 12 °C, norma 130 folija ili paketa na sat, radi se svaki dan osim utorka od 13 do 21 sat, petkom obično od 9 do 19 sati s napomenom da vam nitko neće predbacivat ako ne ispunite normu i da je u tom slučaju svejedno zajamčena isplata od 1200 do1300 eura mjesečno bez obzira na broj sati i ispunjenu normu. Obuka traje tri dana na hrvatskom jeziku i nakon toga krećete samostalno. Kako god, s obzirom na moje reference, okolnosti, ljubaznu agenticu, pozdravio se sa prijateljem, zahvalio na svemu jer bi malo ljudi tako nekom izašli u susret i odlučio prihvatiti posao. Potpisao ugovor na godinu dana, agentica me odvela do smještaja i uputila me u sve. E, sad realnost!

1. SMJEŠTAJ – Lijepa kuća sa dva kata i potkrovljem udaljenja oko od kilometar od centra gradića. Na svakom katu dvije sobe sa po dvije osobe u sobi, zajednička kuhinja i kupaonica na svakom katu, u podrumu perilica i sušilica veša, sve novo, renovirano. U kući smješteni Hrvati, Poljaci i Grci. Prvi dojam PRLJAVO, NEUREDNO! Kante pune smeća plus nekoliko vreća smeća neiznesenog, smrdi, čikova svuda ispred kuće. Stvari po sobama razbacane. Izabrao sam sobu u potkrovlju gdje sam bio sam, a kat sam dijelio sa studenticama iz Poljske kod kojih je sve bilo uredno i čisto. Agentica je našpotala stanare zašto je tako neuredno i zaprijetila im da će platiti agenciju za čišćenje, a trošak uzeti njima od plaće, na što se se oni usprotivili jer kažu kako sve probleme rade pojedini stanari i ne žele plaćati zbog neurednosti drugih. U načelu, u pravu su i jedni i drugi, a problem će izgleda biti teško riješiti.
2. PUTOVANJE NA POSAO – Rečeno mi je da je agencija osigurala prijevoz na posao i s posla koji je udaljen 20-ak kilometara ali nije mi bilo napomenuto da za to uzima tri eura po danu, što je mjesečni trošak od oko 70 eura. Nadalje kako sam došao sa autom pojavio se problem oko parkiranja koje se plaća pola eura na sat, svaki dan od 8 do 21 sat što je dodatni mjesečni trošak od 195 eura koji bih mogao smanjiti na 60 eura ako bih plaćao samo četiri sata dnevno, a da na posao putujem svojim autom (imao bih manje troškova parkiranje, ne bi mi uzimali naknadu od tri eura za prijevoz na posao, ali bih imao svoj trošak goriva tako da bih tu možda nešto ušparao). Inače se u cijelom gradu naplaćuje parkiranje, a nisam mogao uzeti godišnju parkirnu kartu koja je 30 eura jer je vozilo sa HR tablicama. Mogu se kupiti samo za vozila sa njemačkim tablicama.
3. POSAO – Što se tiče uvjeta, norme, okruženja sve je kako sam već naveo. U posao me uvodio dečko iz Hrvatske, ljubazan, temeljit, čak mi je rakao neke svoje cake kako bih bio brži i kako bi mi bilo lakše. Posao nije težak ali da biste prebacili normu od 130 folija, paketa na sat i možda povećali plaću, morate biti brzi! Gledam ostale kako rade, sve su to mladi dečki i cure do maksimalno 35 godina ( ja sam najstariji) koji u trku iskaču iz električnih kolica, kupe i slažu pakete. Ima se pravo na dvije 10- minutne pauze i jednu od pola sata za gablec. U neke dane ako ima puno narudžbi radi se i dulje dok se ne završi, a srijedom se obično završi do pola sati ranije.


ZAKLJUČAK! Što se tiče posla, ne vidim tu nikakav problem. Nakon nekog vremena dostigao bih normu, jer sam već drugi dan na obuci imao oko 70 paketa na sat, gdje smo dosta vremena gubili na objašnjavanje, upoznavanje skladišta (veličine dva nogometna igrališta i na tisuće artikala). Problem, odnosno razlog mog odustajanja i povratka doma su slijedeći:
1. u razgovoru na pauzi sa ostalim koji rade preko agencije saznao sam da rijetko dobiju plaću veću od 1400 eura, osim onih koji su direktno zaposleni u skladištu.
2. bez obzira što sam oženjen i priložio svu dokumentaciju potrebnu za to, stavili su me u 1. porezni razred kao da sam samac uz objašnjenje da bi me stavili u 3. razred mora i žena mora biti prijavljena u Njemačkoj, ja sam rekao da po mojim saznanjima to nije točno ali nisu uvažili i rekli da će se raspitati u financijama.
3. Kada od plaće oduzmem trošak stanovanja, prijevoza na posao i s posla, parkiranje, možebitni trošak čišćenja zgrade zbog neurednosti drugih, mjesečni trošak hrane i higijene, da će mi u RH uzeti pola mirovine, ispada da bih radio za MOŽDA 200 do 300 eura veći kućni budžet u odnosu na sada. Odlučio sam zbog svega navedenog odustati i vratiti se doma. Tako je u mojem slučaju, što ne mora biti i kod drugih tako, koji nemaju nikakva primanja i moraju birati između hrvatskog i njemačkog minimalca. Skoro zaboravih napomenuti. Dvije agencije koje imaju najviše oglasa za posao su me tražile 2000 do 2500 eura kako bi mi našle posao. Točno 300 eura odmah kod potpisivanja ugovora s njima, a ostatak na rate kada dobijem posao. Njih sam odmah eliminirao. Nadam se da će nekome moje iskustvo pomoći, a tko se odluči pokušati, želim mu uspjeh i sreću.