Nakon što je Josip Aladrović, ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, u HTV-ovoj emisiji ”1 na 1” voditelja i urednika Romana Bolkovića nedavno rekao je kako je siguran da će cilj od 7600 kuna prosječne plaće biti dosegnut krajem iduće ili početkom 2023. godine te kako je Hrvatska iz više razloga fenomenalna za život o čemu u možete pročitati ovdje, mnogi su ostali u šoku jer im je životna situacija miljama od bajne.
Gotovo da smo se već naviknuli da nam u Hrvatskoj nikad dosta šokova pa eto još jednog, a radi se o posljednjem biltenu Hrvatske narodne banke u kojem je objavljen zanimljiv grafikon.
Ovaj grafikon HNB-a, nastao prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku, naime, prikazuje kretanje bruto plaća od 2016. godine, a prema kojemu je na posljednjem mjestu sektor koji možemo opisati kao onaj privatni.
Grafikon prikazuje kretanje bruto plaća u četiri djelatnosti. Zdravstvo, javna uprava i obvezno socijalno osiguranje, prosvjeta i djelatnost koja se klasificira kao “ostatak gospodarstva”, piše Index te dodaje kako bi se posljednja mogla nazvati privatnim sektorom.
Grafikon nije idealan, ali prikazuje dovoljno
Grafikon, dakle, nije idealan jer ne kategorizira sve djelatnosti najdetaljnije moguće, ali je dovoljno obuhvatan da ipak prikaže neke važne trendove. Ključno je da se razlike u plaćama između privatnog i javnog sektora povećavaju, posebno u zadnje dvije godine.
Najviše su plaće u zdravstvu, potom slijedi javni sektor pa prosvjeta. U zdravstvu su plaće u recentnom razdoblju tri tisuće kuna više nego u “ostatku gospodarstva”, dok javni sektor zarađuje dvije tisuće kuna više.
Krivulja obojena smeđom bojom označava prosječnu bruto plaću za sve djelatnosti, što u izvornom grafikonu HNB-a nije naznačeno.
U jednom trenutku javna uprava prestigla zdravstvo
Treba reći i da je nekoliko godina javni sektor bio tek nešto lošije plaćen od zdravstva, a u jednom trenutku 2018. godine prestigao je zdravstveni sektor.
Isto tako, prosvjeta je tijekom svih pet godina stajala lošije od zdravstva i javne uprave, isto onako kao što se svim navedenim djelatnostima nikad nije ni približio privatni sektor.
Ulogu igra i kontekst
Naravno, sve ove brojke treba promotriti u kontekstu.
U ovom slučaju, treba reći da se u 2018. i 2019. najviše prosvjedovalo u javnom sektoru oko povećanja plaća, do čega je na kraju i došlo. Nadalje, tu je i covid, koji prvenstveno igra ulogu u privatnom sektoru, gdje je najviše radnika završilo na minimalcu, ali i u zdravstvenom sektoru zbog covid-dodataka, gdje tako dolazi do porasta.
Osim toga, nisu svi iz djelatnosti zdravstva, javne uprave te prosvjete ujedno i javni djelatnici, posebno to vrijedi za zdravstvo, no možemo reći da se ipak radi o većini javnih djelatnika.
Tu je i argument obrazovanja, budući da u javnom sektoru ima više onih s visokom stručnom spremom, što opet znači veće plaće. No, unatoč danom kontekstu, dojam je takav da je nekako privatni sektor uvijek na začelju ovakvih analiza, i to nauštrb javnog sektora.
Vušković: Naša ekonomija nije tržišna
Index je kontaktirao ekonomista dr. sc. Petra Vuškovića, predsjednika Centra za javne politike i ekonomske analize, te smo ga pitali upravo koliko je grafikon determiniran gore navedenim ili stvarno privatni sektor stoji toliko lošije u odnosu na onaj javni.
-Privatni sektor sigurno stoji lošije od javnog sektora. Vaše opaske oko konteksta stoje, svi zaključci su točni, ovaj grafikon površinski dotiče problematiku, ali osnova ostaje – privatni sektor definitivno stoji lošije od javnog sektora – rekao je Vušković.
Govori da je problem u kolektivnim ugovorima, interesnim skupinama poput sindikata, koji uvjetuju rast plaća.
-U privatnom sektoru višak koji se ostvari ne znači da će se podignuti plaće, poslodavac može sebi isplatiti dobit, a u javnom sektoru stvari su zacementirane. U privatnome sektoru će se povećati plaće radniku ako bi on razmišljao o poslu u konkurentskoj firmi, a u javnom sektoru se uživa sigurnost – kazao je.
Hibrid tržišne i socijalističke ekonomije
-Pa mi imamo i tisuću javnih poduzeća koji su gubitaši. A privatnik radi i za državu, u javnom sektoru radi svaki treći zaposleni, a njega financira privatni sektor – napomenuo je.
Govori da hrvatska ekonomija još uvijek nije tržišna.
-Ona je neki hibrid tržišne i socijalističke ekonomije. Velik broj javnih poduzeća i interesne skupine poput sindikata doveli su do negativnih trendova da su plaće više u javnom nego u privatnom sektoru. Dakle, isplativije je raditi u državnom nego u privatnom sektoru. Državne plaće u javnom sektoru ovise o kolektivnim ugovorima i sindikatima, a u privatnom sektoru o produktivnosti rada – rekao je.
Na plaće u javnom sektoru izdvajamo 40 milijardi kuna
Predstavio je rezultate istraživanja nad studentima.
-Prema zadnjim istraživanjima nad hrvatskim studentima, dokazano je da su i oni toga svjesni, pa svoj idealan posao zamišljaju u javnom sektoru. Opći troškovi plaća u javnom sektoru iznose 11.5 posto BDP-a, a prosjek Europske unije je 10 posto. To je značajna razlika. Trenutno smo u budžetskom deficitu i 40 milijardi kuna, koliko izdvajamo za plaće u javnom sektoru, je značajan iznos. Kada jednom plaća u javnom sektoru poraste, teško će padati – govori.
Za javni sektor kriza u pandemiji nije postojala
-U privatnom sektoru plaće ne samo da su niže nego se i brže mijenjaju. Jednostavno privatnici da bi opstali, brže se moraju prilagođavati tržištu. To objašnjava i činjenicu da kada je nastupila kriza uslijed pandemije, privatnici su prvi otpuštali svoje radnike, dok je javni sektor bio gotovo imun na krizu – ističe.
-Za javni sektor kriza nije postojala, čak su sindikati radili pritisak na povećanje plaća i u tome uspjeli, dok je tržište ovisilo o pozajmljenom novcu – objasnio je.
Moramo provesti reformu
Kako onda te troškove smanjiti?
-Prije sam u radovima spominjao da moramo otpustiti 20 posto ljudi u javnom sektoru, ali sad bi otpuštanja negativno utjecala na gospodarstvo, jer smo u visokoj inflaciji, pa bismo ušli u stagflaciju, kad bismo imali visoku stopu inflacije i stope nezaposlenosti. Ali do rezova mora doći kroz reformu javne uprave, a to znači manje županija, manje gradova i općina. Bez toga nema napretka jer su uteg oko vrata realnom sektoru – rekao je.
-Njemačka je proteklih 10 godina napravila mjere štednje, smanjila troškove javnog sektora. Sada im na troškove plaća otpada 8 posto BDP-a, što je fantastičan rezultat. Ne želim reći da i mi moramo smanjivati plaće u javnom sektoru, ali treba provesti reformu javne uprave. Ona je ozbiljan uteg oko vrata tržištu – naveo je za Index.
-Najvažnija funkcija države (javnih politika) je stvoriti preduvjete za rast privatnog sektora. Kada on raste, raste i gospodarstvo u cijelosti – zaključio je prof. dr. Vušković. (BJLive)
