Objavljen je rezultat velikog znanstvenog rada i prijedloga za najučinkovitije usporavanje globalnih emisija CO2 koji se svodi na sadnju milijardi stabala gdje je to moguće, ali bez ugrožavanja trenutnih površina za proizvodnju hrane i drugih ljudskih djelatnosti. Ako promatramo na pojednostavljeni način pa računamo omjer globalne populacije i broj stanovnika, u Hrvatskoj bi trebalo zasaditi barem pola milijuna stabala. Što znači da bi bilo dovoljno da svaka druga obitelj u državi posadi po jedno stablo. Uostalom, svaka druga obitelj ne stanuje u zgradi nego u nekakvom ruralnom okruženju pa je moguće da posjeduje privatno zemljište ili poznaje nekog takvog.

Sadnja i samo sadnja

Netko bi mogao pitati zašto uopće davati svoj doprinos, kada je globalni udio hrvatskih emisija vrlo mali? Možda zato što nam je u interesu da smanjimo rizik od toga da za 25 ili 50 godina izgubimo šume u sušenju i masovnim požarima? Možda zato što neke zemlje ne mogu uspješno saditi stabla jer su te zemlje pustinjske ili planinske ili otočne? Ipak za utjehu, objavljeno istraživanje, satelitske snimke i raznolika matematička modeliranja pokazuju da Hrvatska prema zadanim kriterijima ima relativno malo mogućnosti ili potrebe za obnovom šuma. Kartografski prikaz Hrvatske upućuje na uglavnom točkaste lokacije, što je u velikom kontrastu s kartama industrijski razvijenih zemalja. Koje bi očito trebale preuzeti i pripadajući financijski teret takvog globalnog projekta.

Ipak, financijski teret ovakvog projekta kroz globalnu suradnju i solidarnost nije neostvariv u odnosu na razmatrane tehnološko industrijske zahvate za usisavanje i skladištenje do sada oslobođenih količina atmosferskog ugljika, a koji ostaju financijski i energetski nedostižni . Stoga, pokušajte na trenutak zamisliti nemoguće: Vlada RH u skoroj budućnosti prihvaća molbu UN–a i proglašava stanje globalne međunarodne krize te u roku od svega nekoliko mjeseci kreće u realizaciju nacionalnog plana za spas šumskih resursa, opće biološke raznolikosti i uvećavanja šansi za preživljavanje budućih generacija. Tisuće vojnika i dobrovoljaca pohode dragocjena šumska područja skupljajući još dragocjenije plodove hrasta, bukve, johe, jasena i drugih vrsta stabala najosjetljivijih na sve manje količine padalina. Stotine zaposlenika Hrvatskih šuma razvstavaju sakupljene plodove i u idealnim mješavinama ih pakiraju u vreće koje se označavaju odgovarajućim kodovima radi upućivanja na odgovarajuće lokacije. Karakteristike i prioritetnost lokacija prethodno su zajedničkim naporima odredili biolozi, ekolozi, šumari i agronomi, sve djelatnici pripadajućih udruga, fakulteta te ministarstava zaštite okoliša i poljoprivrede. Isporuke su nekoliko mjeseci svakodnevne, uz policijsku pratnju i evidenciju inspekcijskih nadzora jer dio materijala dolazi i odlazi kroz prekograničnu razmjenu. Kako bi se sjeme raspršilo po poljima, otocima, riječnim obalama i nedavnim požarištima posao na terenu odrađuje se ili ručno ili strojno pomoću raspršivača za umjetno gnojivo ili helikopterima, a novinarske ekipe prate ih u stopu.

Regulacijski zasuni

Dok Hrvatske vode na ciljanim mjestima ruši nasipe i postavlja regulacijske zasune kako bi se pomoću numeričkih modela Državnog hidrometeorološkog zavoda osigurala minimalna potrebna vlažnost tla u nekadašnjim poplavnim nizinama i bivšim ribogojilištima, Zavod za zapošljavanje u stotinama osnovnih škola provodi program obrazovanja za prekvalifikaciju poljoprivrednika i drugih struka u šumoposjednike, svojevrsne borce na braniku prvog klimatskoga rata. Koji tek počinje.

Ako ste uspjeli to zamisliti takav scenarij, a ne želite da se ostvari, pa dajte posadite to stablo!

Comments

comments