U javnosti ne prestaju polemike oko nakane aktualnog ministra prosvjete Radovana Fuchsa o uvođenju cjelodnevne škole. Za početak u 50 škola eksperimentalno, a potom i u cijeli sustav. Ideja da učenici nakon nastave ostaju u školi, napišu zadaću, imaju slobodne i zabavne aktivnosti i potom dođu kući kad roditelji dođu s posla slijedi skandinavski model školovanja. Je li to uopće primjenjivo u Hrvatskoj bez prave reforme cijelog sustava, kurikuluma, uvjeta u školama ili naprosto zbog mentaliteta koji se ne može uspoređivati sa skandinavskim zemljama, pitanja su oko kojih se lome koplja. Provjerili smo kako dišu bjelovarske osnovne škole.
-Mi ispunjavamo taj prvi uvjet rada u jednoj smjeni u matičnoj školi ali u dvije područne škole radimo u dvije smjene. Ne možete ići u takav projekt selektivno. Osim toga stav roditelja prema cjelodnevnoj školi je negativan, a isto tako i učitelja- kaže Martina Supančić, ravnateljica I. Osnovne škole. U II. osnovnoj školi još razmišljaju, no praktične zapreke su prevelike.
-Kako naša škola radi u jednoj smjeni mi se možemo javiti ali svejedno nemamo dovoljno prostora, dovoljno učionica, kuhinja ne može pripremiti obroke za baš sve učenike, u ovom trenutku nemamo ni sportsku dvoranu, sve je jako nategnuto. Protiv su i roditelji i učitelji tako da se vjerojatno nećemo javiti- kaže Ines Kapša, ravnateljica II. osnovne škole.
I tu mogućnost završava jer III. i IV. osnovna škola rade u dvije smjene i ne postoji opcija za cjelodnevnu nastavu.
– Mi smo doslovce puni do zadnjeg mjesta u klupama. Od 7 ujutro do 7 navečer traje nastava i to je problem s kojim se godinama borimo. Dok se ne izgradi nova Područna škola Sjever ne možemo razmišljati o jednomjenskoj nastavi- kaže Nikola Margetić, ravnatelj IV. osnovne škole. (dv)
