Piše: Ivan Karačony
Fotografije potresom pogođenih područja Gline i Siska, a ponajviše Petrinje i okolice, proteklih su tjedana obišle cijeli svijet. Pomoć je stizala i još uvijek stiže sa svih strana, a u njenom prikupljanju su sudjelovali i stanovnici Bjelovarsko-bilogorske županije.
Svoj obol dali ste i vi poštovani čitatelji koji ste se uključili u akciju prikupljanja hrane za kućne ljubimce koji se nalaze na potresom pogođenim područjima. Donirali ste gotovo 800 kilograma hrane za pse i mačke čije je prikupljanje bilo organizirano u bjelovarskoj Veterinarskoj ambulanti INES-VET kojoj se ovim putem od srca zahvaljujemo na sudjelovanju. Veliko hvala i inicijatoru akcije gospodinu Darku Sočecu iz Bjelovara te njegovom prijatelju Marinu Grubiću koji se ponudio za prijevoz, dok se za medijsku promociju akcije pobrinuo Regionalni portal Bjelovar.live.
Priča iz potresom pogođenih područja ima na tisuće. Uglavnom su tužne i tragične, Unatoč tragediji koja ih je zadesila, ljudi koje smo ondje posjetili pokazali su nesalomljiv duh, puno strpljenja i razumijevanja, a najviše nas je iznenadila njihova dobrota, gostoprimstvo i njihovo veliko srce.
Hranu koju ste donirali dostavili smo na nekoliko unaprijed dogovorenih lokacija, a jedna od njih bila je Zelenila ulica u Petrinji. Ondje su kombi bjelovarskih registracija čiji je tovarni prostor bio krcat prikupljenom hranom za kućne ljubimce, dočekali brojni stanovnici.
Jedan od njih bio je i gospodin Nijaz, inače vlasnik triju pasa.
-Hvala vam od srca na ovome. Hrane za pse gotovo da nema nigdje za kupiti pa smo, između ostalog, i zbog toga u problemu. Ako u neku trgovinu hrana i stigne, vrlo brzo nestane. Količine koje stižu ni blizu nisu dovoljne da opskrbe sve vlasnike kućnih ljubimaca – žali se Nijaz.
Njegovu kuću statičari su ocijenili oznakom ”PN2”, odnosno ”privremeno neuporabljivom” što znači da su na njoj potrebne hitne intervencije. Nakon potresa je, priča, bio prisiljen danima spavati u šatoru koji je podigao u dvorištu.
-S obitelji sam spavao u šatoru sve dok nisu stisnuli minusi. Supruga je potom otišla kod susjeda, a ja sam se preselio u automobil. Kako sam srčani bolesnik koji ima četiri ugrađena stenta, loše sam podnio temperature ispod ništice. Počele su mi se grčiti noge. Onda mi je jedan dobar susjed ponudio svoju kamp kućicu i nas četvero već danima ondje spava – kazao je Nijaz.
U trenutku dok smo s njim razgovarali nasred ulice, na hladnoći, pred kućom se odjednom parkirao kamion koji za sobom vukao kamp kućicu. Ta kamperica je bila namijenjena njegovoj obitelji.
-Ovo nije moguće! – uskliknula je od veselja njegova supruga.
Iz kamiona su izašla četiri mladića, sve redom Petrinjci, domaći dečki. O njima smo se odmah raspitali kod stanovnika ulice i čuli sve najbolje.
Riječ je o ”petrinjskim vilenjacima”, brojnim volonterima koji na sve strane pomažu sugrađanima u nevolji. Bili su pred osnivanjem istoimene udruge, ali ih je zatekao potres.
-Javnost nas je prepoznala jer smo organizirali pomoć obitelji Bijelac, a radi se o samohranoj majci s troje djece. Nakon potresa koji je zadesio naš kraj samo smo nastavili pomagati – kazao je Petrinjac Stjepan Kihalić koji je već idućeg trenutka zasukao rukave te sa svojom ekipom stao manevrirati kamionom i kamp kućicom koja je završila u dvorištu Nijaza i njegove obitelji.
U Zelenila ulici od potresa je oštećeno oko 70 posto objekata od kojih većina ima spomenutu ”PN2” oznaku zbog čega je u njima zabranjeno boraviti. Nešto bolje je prošla obitelj Marinović čija je kuća nakon pregleda dobila zelenu naljepnicu. No, kada tlo zadrhti, a to je u Petrinji svako malo slučaj, nije im svejedno.
-U odnosu na druge smo dobro prošli. Krovište je stradalo i trebat će ga mijenjati. Statičari su pregledali kuću i dodijelili joj zelenu naljepnicu. U kući kuhamo i boravimo, a strahujemo jer tlo svako malo podrhtava. Ovih dana nam je stigla kamp kućica, ali ne putem službene pomoći, već privatnom vezom. Poslao ju je zetov prijatelj iz Koprivnice. U njoj spavamo jer nas je strah novih potresa i urušavanja – priča nam Stevo Marinović.
Kao i njegov susjed Nijaz, također se požalio na nedovoljne količine hrane za životinje koja, barem za sada, na kapaljku pristiže u lokalne dućane.
U Zelenila ulici podijelili smo većinu prikupljene hrane. Po nju su stizali brojni vlasnici pasa i mačaka, a svima je bilo zajedničko što upravo takvu hranu danima nisu imali gdje kupiti.
Do nas je neplanirano stigla i jedna volonterka iz Petrinje koja se tjednima brine o 10-ak mačaka i nekoliko pasa. Putem društvene mreže je, kaže, doznala da iz Bjelovara stiže kombi pun hrane za kućne ljubimce.
Hranu koju ste donirali vi, dragi čitatelji, trudili smo se podijeliti na ispravan i korektan način, tako da je svatko dobio podjednaku količinu.
Kombijem punim hrane prošli smo ostalim ulicama razrušene Petrinje te vlasnicima kućnih ljubimaca konzerve i suhe keksiće za životinje dijelili gotovo na kućnom pragu.
Za to kome gdje i što treba dostaviti pobrinula se Gordana Badanjak Kraft, pristupačna, ugodna i energična žena koja se od prvog dana uključila u volontiranje kako bi pomogla što većem broju svojih sugrađana. Ta divna gospođa ponudila nam je okrjepu u svom toplom domu te nas odmah i nahranila. Riječi ”ne, hvala” i ”ne mogu” jednostavno nisu dolazile u obzir.
S njom smo dosta razgovarali. Pričala nam je o brojnim firmama koje su nekoć hranile petrinjski i sisački kraj, o konstantnom odlasku mladih iz tog kraja i nažalost, nesretnom potresu koji se nije mogao dogoditi u gore vrijeme.
-Uza sve što nas je zadesilo ne smijemo gubiti nadu. Moramo pomagati jedni drugima bezuvjetno i bez obzira na sve – kazala nam je Gordana u trenutku dok smo odlazili i zahvaljivali joj na gostoprimstvu.
Posljednja stanica prije polaska za Bjelovar bio je jedan od punktova pomoći koji je uspostavio Saša Osenički, jedan od glavnih organizatora ”petrinjskih vilenjaka” te čovjek koji je svoju roditeljsku kuću i gospodarske objekte pretvorio u skladište doniranih stvari i hrane.
-Krenuli smo s prikupljanjem pomoći obitelji Bijelac, majci i troje djece kojima je otac preminuo prije godinu dana. Živjeli su u trošnoj kući koja je bila za rušenje. Organizirali smo se, skupila se ekipa, a kroz donacije i prijateljstva smo im u roku od 14 dana napravili kuću od temelja do krova. Sve je napravljeno transparentno i u toj priči su nas ljudi prepoznali. Kuću smo završili dva dana prije potresa. I jednostavno smo nastavili dalje pomagati – priča nam Osenički dok se pred njegovom kućom promet odvija kao na kolodvoru.
Neki dolaze preuzeti pomoć, neki dovoze pomoć. Dijele se deke, hrana, flaširana voda, odjeća, obuća, grijalice…, a volonteri to se podjelu trude držati pod kontrolom i biti što je moguće više na usluzi ljudima u potrebi. I sve to s osmijehom na licu i uvijek spremnom toplom riječju na usnama.
