Piše: Ivan Karačony (ivankaracony@gmail.com)
Županijski sud u Zadru ovih je dana donio pravomoćnu odluku kojom je M.B.–a sa šireg bjelovarskog područja oslobodio optužbi za pokušaj razbojničke krađe.
Općinski sud u Bjelovaru optuženog je u ranijem prvostupanjskom postupku također oslobodio optužbi, ali na to se žalio državni odvjetnik.
Međutim, ta žalba na Županijskom sudu ipak nije prihvaćena.
S obzirom na utvrđene okolnosti slučaja o kojima ćemo nešto kasnije, dio čitatelja će zasigurno smatrati kako neke odluke nemaju nikakvog smisla. Međutim, razlog oslobađajuće presude je, barem što se pravnog smisla tiče, vrlo jasan i jednostavan.
No, krenimo od početka.
Optužba za razbojničku krađu u pokušaju
Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru optužilo je M.B.–a za kazneno djelo protiv imovine, konkretno za razbojničku krađu u pokušaju. Dobro zapamtite taj podatak.
Na teret mu se stavljalo da je u večernjim satima došao do obiteljske kuće A.M., inače umirovljenice s njemačkom mirovinom od koje je njegova majka s vremena na vrijeme znala posuđivati novac. S majkom ju je čak i kao dječak znao posjećivati, no o tim detaljima nešto kasnije…
Jastukom ušutkivao ženu
Dakle, optuženi je ušao u kuću umirovljenice. Kako je bilo mračno, oštećenica je iz kuhinje krenula hodnikom prema ulaznim vratima kako bi ih zaključala.
U tom trenutku M.B. joj je prišao s leđa, zgrabio za ruke, prekrio joj usta, gurnuo u kuhinju i bacio ju na kauč. Kada je žena počela dozivati pomoć, rukom joj zatvorio usta i naredio da šuti. Kasnije je iskazala kako njegov glas nije mogla prepoznati. Ženu je potom odvukao u spavaću sobu i bacio na krevet okrenutu prsima prema dolje, kleknuo na nju, ”zaključao” ruke i jastuk joj pritiskao na glavu govoreći ”Šuti, šuti, nećeš vikati!”
Vidjela mu lice?
S obzirom na to da joj je kuća smješten vrlo blizu prometnice, njome je prošao neki automobil. Umirovljenica je u tom trenutku uspjela podići glavu i odlučno se snašla kazavši napadaču da će ”sad vidjeti” jer joj stiže sin.
Ovaj se na to uplašio, maknuo sa žene i hitro napustio kuću.
Napadnuta žena kasnije je iskazala da se potom dovukla do prozora i tada po prvi put uspjela vidjeti napadača. Izlazio je iz njenog dvorišta na nekoliko metara udaljenu osvijetljenu cestu. Muškarac je, kazala je, na glavi imao šilt kapu, a kako se ogledavao lijevo pa desno, vjerojatno kako bi provjerio dolazi li tko, kazala je kako mu je uspjela vidjeti lice.
U napadaču prepoznala optuženog
U tom čovjeku je prepoznala M.B.–a, osobu koja ju je još kao dijete s majkom nerijetko znala posjećivati. Čak i u odrasloj dobi, ali ne unazad tri godine.
U njemu je vidjela svog napadača tijekom prvog ispitivanja, u njega je uprla prstom i na prepoznavanju u policiji koja je organizirano dva dana nakon napada… U uvjerenju da se radi upravo o M.B.–u, umirovljenica je ostala sve do kraja sudskog postupka.
Automobil parkiran ispred kuće
Za sud je ključan bio i automobil kojeg je oštećenica vidjela parkiranog ispred svoje kuće. Jer, istom takvom markom i bojom automobila u to vrijeme se koristio i optuženik.
Što se tiče optuženog, na policijskom ispitivanju se branio šutnjom, da bi tijekom sudskog postupka zanijekao sve optužbe na svoj račun.
Potvrdio je da zaista poznaje oštećenu jer je u njenu kuću najčešće dolazio s majkom kao dječak. Na sudu je izjavio da ako bi se već upustio u pljačku, onda bi se odlučio za nekog tko je imućniji.
Neuvjerljivi iskazi optuženikovih prijatelja
Eh, sada je vrijeme za nekoliko bitnih detalja iz oslobađajuće prvostupanjske presude Općinskog suda u Bjelovaru koju je potvrdio i Županijski sud u Zadru.
Prvo, u obrazloženju presude stoji da je sud prihvatio iskaz oštećenice, ocijenivši ga posve ”uvjerljivim”. Drugim riječima, iz toga se može zaključiti da je sud povjerovao ženi sve što je ispričala pa čak i da je prepoznala napadača.
Drugo, na sudu su svjedočila i dvojica optuženikovih prijatelja. Te večeri kada je umirovljenica napadnuta, tvrdili su, s optuženim su proveli određeno vrijeme u kafiću, ali se s obzirom na protek vremena ipak nisu mogli točno sjetiti kada su se rastali i na koji način je optuženi otišao kući.
-Prema ocijeni ovoga suda, svjedoci D. L. i H. H., kao optuženikovi prijatelji, u svojim su iskazima nisu suglasni…, očito su nastojali pomoći optuženiku u procesnoj situaciji u kojoj se nalazi u ovom kaznenom postupku–zaključio je sud.
Dakle, sud je prvo povjerovao oštećenoj, a potom i zaključio da je spomenuti dvojac svojim iskazom želio ići na ruku optuženiku.
No, je li to bilo dovoljno za osuđujuću presudu?
Zahvaljujući načinu na koji je netko iz državnog odvjetništva postavio ovakvo optuženje – nije!
Ničim nije dokazan pokušaj krađe
Jer, prema tumačenju Općinskog, a potom i Županijskog suda, državno odvjetništvo posve je promašilo optuženje.
-Prema ocjeni ovoga suda činjenica da se optuženik u trenutku fizičkog napada na oštećenicu nalazio unutar njezine kuće ne može nadomjestiti nedostatak objektivnog obilježja tog kaznenog djela – između ostalog stoji u obrazloženju oslobađajuće presude Općinskog suda u Bjelovaru koju je, ponovimo, potvrdio i drugostupanjski sud.
Drugim riječima, optuženi je možda zaista izvršio napad na umirovljenicu u što je sud i bio sklon povjerovati, ali smatra da ničim nije dokazano kako je nešto pokušao ukrasti iz njezine kuće.
Jedine troškove mora platiti napadnuta žena
U svakom slučaju, riječ je pogrešnoj ocjeni, odnosno o promašenom optuženju slijedom kojeg je stigla oslobađajuća presuda.
Iz perspektive napadnute žene ovakav rasplet je posve nelogičan, neočekivan i gotovo sigurno razočaravajući.
Ne samo da je njezin napadač nije osuđen, već ispada kako je jedina u ovom procesu koja će morati platiti određene troškove. Dok troškovi suđenja i odvjetnika koji je branio optuženog M.B.–a moraju biti podmireni iz državnog proračuna, oštećena A.M. morat će odvjetnika koji ju je zastupao u procesu platiti iz vlastitog džepa.
